SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
LADY DIPLOMAT - SIMETRIJA DIPLOMACIJE
 
Budućnost EU: U 21. stoljeću neprihvatljiva je diskriminacija na nacionalnoj osnovi
Autor/izvor: Zorica Živković Farina
Datum objave: 14.06.2018. - 21:13:00
Zadnja izmjena: 14.06.2018. - 21:28:52
KOLUMNA - Za državljane Republike Hrvatske će od 1. srpnja biti otvoreno tržište rada u Nizozemskoj što je, dakako, fokusiralo moje perceptore na jučerašnje izlaganje nizozemskog predsjednika Vlade Marka Ruttea koji je podijelio svoju viziju Europe pred Europskim parlamentom stavljajući naglasak na potrebu  ujedinjenja.

Za razliku od velike većine prisutnih on se isticao političkim nogama koje stoje čvrsto na zemlji, bez dubokog zadiranja korijenjem u mračno podzemlje,  te manirama i vokabularom koji se spušta odozgo, iz plemenitog krunskog dijela. Za dobru tjelesnu kondiciju, što je vidljivo iz njegovog stava kojim se kreće u prostoru, zaslužno je dolaženje biciklom na posao, dok drugi političari koriste povlastice na limuzinu i pratnju – ponajviše iz vlastitih sigurnosnih razloga, no o tome nekom drugom prilikom. 
Vratimo se na ideju o ujedinjenoj Europi i koliko je zapravo ona prisutna u praksi obzirom da Hrvatska uskoro slavi peti rođendan svog punopravnog članstva. 

S prvom diskriminacijom u Nizozemskoj kao EU građanin susrela sam se od strane velike kompanije Booking.com u kojoj sam gotovo dobila zaposlenje na području hrvatskog tržišta sve dok me nisu usput pitali ‘koju putovnicu imam’. Tada je nastupila kratka i neugodna odbijenica: ‘Onda ništa od toga.’

Trebali su mi mjeseci da se oporavim od šoka. Ne zato što nisam dobila određeno zaposlenje već zato što mi je bio nepojmljiv pristup koji je nastupio prema meni na osnovu moje putovnice. Smatram da gdje postoji volja da postoji i način. Da su me prethodno pitali za putovnicu, možda bi se svi poštedili ovako jake demonstracije diskriminacije na osnovu zemlje koja mi je tiskala putovnicu. Sigurna sam kako bi se ne zapošljavanje nekoga na osnovi boje kose ili seksualnog opredjeljenja danas smatralo diskriminacijom - dugo se protestiralo za to. S druge strane ljudima je diskriminacija na nacionalnoj osnovi sasvim prihvatljiva i opravdana. I još uz sve to i propisana zakonom.   

Dok god se stavlja teoretski naglasak na ideološko ujedinjenje, u stvarnosti se demonstrira jak naglasak na postojeću separaciju. Jedan takav vidljiv, geografski kompleks gledamo kroz demonstraciju ideje, metafizičkog,  kroz samu akciju djelovanja, u tijelo fizičke prirode. 

Tako je taj papir zvan putovnica postavio fizičku udaljenost između mene i spomenutog zaposlenja, koje do potpuno virtualnog pitanja o tome tko ju je tiskao realno nije niti bilo.  Ostala sam u razmišljanju koliko je snažan taj ‘program’ koji je netko usadio tom zaposleniku “ukoliko ima putovnicu iz te i te zemlje ne može dobiti zaposlenje”. Trenutak kada poželimo doći negdje i pogledamo na to kao nesto udaljeno, sebe kao točku A i odredište kao točku B započinjemo putovanje. Sama podjela na točku A i B stvorila je distancu ili prazan prostor između kojega je potrebno popuniti. U tom popunjavanju ulogu igra vrijeme. Ono je dragocjeno. Vrijeme je novac. Vrijeme je život i sam život se mjeri u vremenu. Neprocjenjivo je to vrijeme. 

Sve je ovisno o vama, koliko vam se razdaljina izmedu dvije točke čini udaljenom. Recimo, netko će to učiniti prevalivši silne kilometre putujući s jedne destinacije na drugu pa će na trajanje putovanja osim volje utjecati, recimo, i prijevozno sredstvo te vremenski uvjeti. No,  ono na što ja zelim staviti svjetlo danas su putovanja koja se ne mjere niti geografski, niti u kilometrima. Kroz literature, pa i same priče i bajke nazivaju se herojska putovanja. U njima se junak susretao s raznim preprekama na cilju od vremenskih nepogoda, prirodnih katastrofa pa sve do vještica i zvijeri, raznih bića, neovisno o tome bili oni u tijelu čovjeka ili zmaja. Ukoliko bi izostavili braću Grimm i Andersena takva putovanja bilo bi najslikovitije opisati kroz tarot karte. Profesor i stručnjak za mitove Joseph Campbell analizirao je herojska putovanja kroz arhetipove  u svakodnevnom životu. Ne kaže se uzalud da je čitava priča u putovanju, a ne u krajnjoj destinaciji. 

Separacija se manifestira na mnogo načina i kroz više razina. U religiji se ona događa na taj način da se čovjeka ritualom odvoji od Boga, i stavi posrednika izmedu njih, recimo svecenika, a umjesto tijela pojedinca crkva ili građevina postaje hram. I onda se ljudi mole stvoritelju da im obistini nešto, zaboravljajući samim time da su upravo oni ti koji oblikuju stvarnost. 

Jednu od najšokantnijih separacija imala sam prilike vidjeti kod Mormonke kojoj je stavljena spirala koju njezino tijelo, um i duh nikako nisu mogli prihvatiti jer njezina priroda je bila u visokom stupnju potrebe za rađanjem života. 

Separacije se mogu vidjeti i u raznim paganskim ritualima kao i ostalim kultovima. Tada se na primjer manipulira prirodnim elementima. Tako se određeni ljudi poistovjete nekim elementom, recimo vatrom ukoliko su muškarci i vodom žene. Oni tada određenim ritualom odvoje element od pojedinca i uzmu ulogu posrednika. Nakon toga vam nastavljaju naplaćivati seanse na koje odlazite u nadi da će vam ‘to oduzeto’ biti vraćeno preko posrednika.  Recimo neke skupine su u stanju manipulirati odvajanjem muške i ženske energije. Odvojivši vas od jedne od tih stavljaju vas u potragu za njom, ali i njezino istinko otkrivanje i krajno ponovno ujedinjenje – ukoliko ne zapnete negdje na putu na kojem ulogu igra vrijeme. 

Cjelovita osoba nema potrebe za izlaskom na taj put. S druge strane, u akcije kretanja ljude može staviti cilj poput kupnje auta ili nekog drugog materijalnog objekta. U akciju ih moze staviti i tjelovježba ukoliko im je cilj oblikovanje tijela. No, to tijelo se neće oblikovati samo od sebe. Molitva, airmacija ili usađivanje programa nije dovoljno. Ukoliko mislite da ne možete sami uvijek možete platiti nekome na putu do toga. U ovom slučaju treneru te samim tim činom i odgovornost prebaciti na njega. Ljudi često vole prebacivati odgovornost na druge. Trenutno je recimo u Hrvatskoj odgovornost na političarima. Lijep je to omjer predavanja moći pojedincu, nekoliko tisuća ljudi predaje moć jednom covjeku.

Taj jedan želi moć, dok s druge strane ove tisuće uživaju u predavanju odgovornosti tom pojedincu. Obećanja i propovijedi također mogu doći i od strane političara kada se oni stavljaju u ulogu posrednika između pojedinca i recimo mira u svijetu ili rješavanja poreznog sustava.  Često se znam nasmijati i reći da je nekome njegov mir oduzet u trenutku kada mu netko obeća da će mu ga dati ili  uspostaviti.

Najčešće taj pojedinac koji ide uspostaviti mir proživljava upravo tu separaciju, put do toga što mu je oduzeto ili uskraćeno pa će svojom strašću često pridobiti i druge sljedbenike na putu do željenog. Tijekom rada u komunikacijama i političkim kampanjama ovaj princip je jedan od vrhunskih alata, posebno kod manje educiranog stanovništva.   

Faith and trade: uzmi im ono što imaju, uvjeri ih da to trebaju i onda im to prodaj natrag.