SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
LADY DIPLOMAT - SIMETRIJA DIPLOMACIJE
 
Čija si ti?
Autor/izvor: Zorica Živković Farina
Datum objave: 05.11.2017. - 19:04:00
Zadnja izmjena: 07.11.2017. - 21:35:20
KOLUMNA - U Hrvatskoj su me pokušali naučiti da moram biti nečija. Nisam se prepoznala niti u jednoj pripadnosti, osim onoj samoj sebi. 

Nekad te to može koštati i nekoliko sati bullyinga. Shvatila sam da je biti svoj nekad čak opasno i po život. Naime, pojedincima koji nisu sami sebi dostatni za život taj pojam je potpuno nepoznat. 

Susretala sam se s njim u više navrata. Kada sam željela u diplomaciju pojedinci na visokim državnim pozicijama su mi rekli da se moram učlaniti u jednu od političkih stranaka i na taj način doći do funkcije. Kad sam im rekla da se ne želim učlaniti u stranku jer profesionalnim diplomatima nije dopušteno da budu politički pristrani. Nisam bila članicom čak niti stranke koju sam osnivala. Pitala sam ima li neki drugi način da dođem tamo gdje želim biti. Rekli su mi da nema. 

Napustila sam državu. Bila sam svjesna da mogu stvoriti svoju stranku, a ne učlaniti se u neku od postojećih.

Također nisam mogla prihvatiti pojam apsolutnog i nemogućeg. Ako postoji volja, postoji i način. Takva kakva jesam, svoja, vidjela sam da tamo jednostavno nemam izgleda. Pripadnost nekomu ili nečemu olakšava svrstavanje, stavljanje u kutiju. No, što s onima koji su izvan kutija? Nepristranost, nezauzimanje strana je disciplina koja je poželjna u diplomaciji. To je nulto gledište, razina koji se ne diže niti ne spušta. Neometano se drži svog cilja, misije. 

Tijekom europske izborne kampanje za ORaH našla sam se u zanimljivoj situaciji. Mirela Holy je otputovala na odmor u Japan i naredila bliskom predsjedništvu stranke da sa mnom obavi razgovor. U to vrijeme vodila sam komunikacijski i kreativni tim volontera, surađivala s medijima te se nalazila s raznim predstavnicima skupina i udruga koji su željeli trgovati glasovima. Poprilično opsežan opis posla za glasnogovornicu stranke s volonterskim angažmanom. To može dodatno probuditi i sumnju skrivenih motiva. Još gore za one s interesima jer takvi uvijek gledaju iz vlastite perspektive: Koji su joj motivi?

I tako sam se našla na dvosatnom bullyingu u prostorijama stranke od strane predsjedništva uz dodatno prisutstvo još dva nijema svjedoka. 

- Za koga radiš? Čija si? – bio je glavni misterij za njih. 

Bila je to jednostavna psihologija: ako su i oni sami nečiji iz njihove perspektive - moram biti i ja. 

Bullying je trajao gotovo dva sata. Moji odgovori da nisam više niti mamina, niti tatina, a kamoli nečija druga nego svoja bili su za njih još veća provokacija. Kako bi bullying završio što prije razmišljala sam da im kažem da sam nečija, kako bi ta sramotna drama završila što prije, no onda sam se pak sjetila da ne lažem. Naime, ako slažem sama ću se morati nositi s time. To s čim se oni trebaju nositi za mene je bilo potpuno nebitno. 

Očito je bilo da se oni nose sa svačim pa vjerojatno i tom tehnikom bullyinga i ispitivanja. Nije im bilo lako, sigurno su tako nešto i sami prošli da su to mogli naučiti. 
Šokirana takvim primitivnim pristupom iznijela sam činjenice s događaja na večeri s prijateljima novinarima u stanu. Ukoliko odstupim sada, u pola kampanje, izbori za ORaH nemaju baš neke izglede. Provela sam neko vrijeme lobirajući u Bruxellesu te s timom divnih ljudi iz svijeta medija, komunikacija i kreativaca radila kampanju s nula kuna marketinskog budžeta. Interes je svima bio isti: da se pokrene neka nova struja.

Mlada, kreativna i zdrava energija na području koje od posljedica ratova stvara traumatične generacije. Uvijek sam gledala na tu svijetlu stranu, a gledali su tu večer i svi sa mnom: “Kako god odlučiš, uz tebe smo.’

Bilo je to nešto najljepše što sam mogla ikada čuti i osjetiti. I odlučila sam ostati u predstavi do kraja! 

Zbog sebe, zbog svog iskustva, zbog svih ljudi koji su bili divna podrška, a ne zbog njih. Njih koji nisu znali što to znači biti svoj.