SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
DEHUMANIZACIJA
 
Čovjek nestaje, spominju ga tek filozofi
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 20.08.2017. - 19:23:22
KOLUMNA - "S direktnom vezom našeg mozga i digitalne mreže mi gubimo unutarnju slobodu“, kaže poznati slovenski filozof Slavoj Žižek. 

Njegova izjava ponukana nedavnim hakiranjem računala koji je pošao za rukom znanstvenicima koristeći DNK zabrinula je mnoge koji još uvijek žele razmišljati svojom glavom. Upravo je to pitanje koje nameće Žižek; jesmo li mi šifra DNK, proračunata osobnost, formula, determinanta pod kontrolom nečeg superiornijeg? Ako doista možemo svesti sebe na formulu i uskoro podredimo vlastitu slobodu razmišljanja na kompjuterski navođenu osobnost čiju svijest će zarobiti neka umjetna inteligencija, onda smo mi i više nego dio Matrixa o kojem se nismo usuđivali ni pomisliti u reali. 

Dehumanizacija slobodnog intelekta kao da je pitanje vremena. Ionako smo postali gadget zombiji koji su stanje svijesti spremni u trenu podložiti hipnotičkom sadržaju društvenih mreža, virtualne stvarnosti, igrica i video ugodi. Isključivanjem čovjeka od njegove duhovne sfere buduća biotehnološka znanost dobit će potreban korpus za manipulaciju. Prije dvadesetak godina, kad je krenuo nešto snažnije internet, čitao sam jednu SF knjigu u kojoj se govori o ljudima čija je svijest povezana s računalom putem nekih biokablova i život se odvija u horor stvarnosti virtualnog ozemlja.

Godinama recikliramo onu Descartesovu ''Mislim, dakle jesam'', no tko uistinu misli za nas? Jesmo li naša misao, ili smo računalni program koji određuje pravila našeg ponašanja? Žižek ne ulazi u problematiku shizofrene stvarnosti u kojem smo nečiji film ili virtualna igrica od sedam milijarda avatara. 

Da ne bi postali paranoidni, odmičemo se u stvarnost koja nam se nudi: Ako jesmo, tko postajemo? Zašto običan čovjek dopušta markaciju samog sebe kao pokusno tkivo artificijelne osobe – države? Tko nam nameće pravila, standarde i određuje budućnost koju ćemo vezati uz apsolutnu virtualnu stvarnost? Budi li se ovim činom čovjek ili uspavljuje u svojoj tehnološko-moralnoj progresiji ili je ovo dekadencija civilizacije i uspostava novog poretka potpune kontrole? Nedavni napadi anarhista na državu kao fizičku osobu ukazuju da postoje i oni izvan Matrixa. No kome, zapravo, pripadamo u ovome svijetu? Koliko smo sami sebi vjerodostojni? 

Ako, prema Žižeku, ulazimo u postljudsko doba, kojeg se grozimo, zašto dopuštamo hibridizaciju cijelog ljudskog roda? 

Hoće li ona netaknuta indijanska plemena u Amazoni ostati netaknuta od nove svijesti ili su oni svojevrsni portal za ''level2'' neke nove stvarnosti na Zemlji? Znanstvenici su naš identitet sveli na formulu. Ovaj svijet ionako egzistira na digitalnoj 0 i 1. Jesmo li nula ili jedinica potpuno je nebitno ukoliko dozvolimo depersonalizaciju svijeta u kojem postajemo kodovi za pokretanje odbrojavanja civilizacijskih postavki kakve smo poznavali. 

Čovjek, u svojim bezgraničnim mogućnostima namjerno dopušta ograničavanje iz razloga konformizma u kojem je spreman prodati vlastiti identitet za trenutnu prividnu ugodu.

Čovjek nestaje, spominju ga tek filozofi. Urušili smo se u stvarnosti za koju više ni ne vjerujemo da je stvarnost. Tko smo? 

Upitajte dijete koje je tek naučilo govoriti. Ono artikulira spoznajni svijet izvan okvira kutija u koje nas društvo pakira prema svojim potrebama, definicijama i uporabnim deklaracijama. Žižek nas je sve zamislio. Nažalost, ''aha moment'', u pravilu stiže kada već trpimo posljedice. U ovom slučaju, hakirali smo sami sebe diveći se vlastitim sposobnostima autodestrukcije.






 
You need Adobe Flash Player to view this.
Download it from Adobe.