SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
LADY DIPLOMAT - SIMETRIJA DIPLOMACIJE
 
Diplomacija cvijećem: Aranžmani koji su svjedočili povijesnim događajima
Autor/izvor: Zorica Živković Farina
Datum objave: 19.02.2018. - 20:41:00
Zadnja izmjena: 20.02.2018. - 08:07:08
KOLUMNA - Prije tjedan dana The National Portrait Gallery je otkrila službene portrete Baracka i Michelle Obame. 

Portreti su bili sve ono sto javnost nije očekivala. Onaj na kojemu je bivši predsjednik SAD-a ima floralnu pozadinu: jasmin predstavlja njegovo mjesto rodenja Havaje, afrički plavi ljiljani vuku korijenje njegovog oca u Keniji dok su krizanteme službeno cvijeće Chicaga. Umjetnik Kehinde Wiley naglasio je kako slika predstavlja sukob čovjeka i pozadine u borbi tko će biti veća zvijezda, priča ili sam čovjek koji utjelovljuje tu priču. Nema sumnje da cvijeće može prenijeti priče, poruke i osjećaje bez riječi.

Taj drevni jezik koji se koristi stotinama  godina  zove se floriografija, kriptološka komunikacija kroz aranžiranje cvijeća. Biljke i cvijeće govore jezik simbolike kroz razne religije, svete knjige, kulture, obrede, umjetnost, a u srednjem vijeku imali su posebno mjesto u kraljevskim vrtovima i pripisivale su im se magične moći.  

No, svoj procvat  doživjelo je u Viktorijanskom dobu. Kombinacije cvijeća i biljaka korištene su kako bi se poslala tajna poruka primatelju, a komunikacija se produbljivala odabirom boje cvijeta. Na taj način pošiljatelj je mogao kroz jezik cvijeća izraziti svoje osjećaje, što nije bilo primjereno verbalizirati u to vrijeme. 

Oboružani riječnicima cviježa viktorijanci su obično razmjenjivali malene “govoreće bukete” pod nazivom “tussie mussie” te ih nosili u rukama  kao modni dodatak.  Čak i način na koji je cvijeće bilo položeno nosio je tajnu poruku. Uspravno položeno značilo je pozitivne misli dok je u suprotnom smjeru poprimalo  negativno značenje.   
Buket prikazan s desne strane značio je pozitivan odgovor, a u suprotnom "ne". Rupčić s mirisom određenog cvijeta, komad nakita ili pak vez s određenim cvjetnim dizajnom bili su nositelj poruke. 

Za vrijeme vladavine kraljice Viktorije u Engleskoj poznavanje jezika cvijeća je bio znak da ste jako dobro educirani i dolazite iz visokog društva. Trend je doživio provat 1825. godine objavljivanjem knjige “Vodič u jezik cvijeća” autora i botaničara Henryja Phillipsa koja je zabilježena ujedno kao prva knjiga u Engleskoj na tu temu.  Princ Albert je kraljicu Viktoriju  često darivao komadima nakita u obliku cvijeća pa je tako ona na dan njihovog vjenčanja na glavi nosila vijenac od narančinog cvijeta umjeato dijamanata što je od tada postao “must have”  među mladenkama.  

Svrhu romantičnog jezika u komunikaciji između ljubavnika cvijeće je prošaptalo u Turskoj i u arapskim zemljama, a koristile su ga žene iz harema. U Englesku je doputovao 1716. godine s Mary Wortley Montagus  za koju se tvrdi da je začetnica tog načina komuniciranja. Ona je jezik cvijeća upoznala dok je, kao supruga ambasadora, živjela na dvoru turskog sultana u Istanbulu.

U pismima koja je slala u Englesku  iz ambasade opisivala je cvijeće kao  uporabni predmet za komunikaciju, nazvavši ga  "tursko ljubavno pismo”: "Nema boje, cvijeta, nema korova, nema ploda, biljke, kamena ili perja  kojemu stih ne pripada. Možete se svađati, rugati ili slati pismo strasti, prijateljstva ili uljudnosti ili čak vijesti, bez da ste prste uprljali tintom.”

Svoje prste tintom  doslovno nije uprljala umjetnica Natalie Czech koja je objavila seriju radova  seriju radova "Critic's Bouquet",  Flowers from Holland for Critics and Writers  (Cvijeće iz Nizozemske za kritičare i književnike), koristeći leksikon govora cvijeća  iz 19. stoljeća kako bi buketom uputila kritiku umjetničkog djela. Zamolila je nekoliko autora da napišu recenziju umjetničkog djela ili izložbe po vlastitom izboru koja se sastoji od 400 riječi. Potom je pružila ključ različitih cvjetova s emocijama koje predstavljaju i zamolio ih da prouče značenje svake rečenice te ju “pretoce” u odgovarajući cvijet koristeći njegovu simboliku te kritiku formiraju u buket. 

Kako uputiti određenu poruku cvijećem jako dobro zna  Laura Dowling koja je radila šest godina kao floristica u Bijeloj kući. Njezina knjiga “Floral Diplomacy: At the White House” opisuje formalne i neformalne anegdote iz Bijele kuće, ali prije svega stavlja naglasak na to kako se cvijeće koristi kao strateški predmet za komunikaciju diplomatske, simboličke i političke poruke. Jedna od anegdota je bila aranžiranje kaktusa u ruže i orhideje  tijekom posjetre meksičkog predsjednika Felipea Calderóna te strepnja da se na njega ne nabode. 

Puno kritičnija u svom pristupu cvijetnim aranžmanima bila je umjetnica Taryn Simon.  S  “Međunarodnom politikom cvijećem - otkrivanja cvijeća koje je svjedočilo najvažnijim političkim odlukama povijesti” (International politic with flowers - Unearths the Flowers that Witnessed History’s Most Pivotal Political Decisions) umjetnica je intrigirana buketom s Minhenske konferencije oko kojega sjede Hitler, Mussolini, Dr. Schimdt te Chamberlain. Zamislivši da cvijeće ima uši te ulogu slušatelja Simon je počela tragati za primjercima koji su ostavili odjek u povijesti politike. 

Ružičasti Stargazer ljiljani svjedočili su potpisivanje diplomatskog sporazuma  između čelnika četiri zemlje  Borisa Jeljcina, Leonida Kučme, Johna Majora i Billa Clintona. 

Tim dokumentom se Ukrajina obvezala ukloniti svo nuklearno oružje iz sovjetskih vremena sa svog teritorija, i prebaciti ga u Rusiju na razgradnju i uništenje u zamjenu za sigurnost od strane Rusije. Dvadeset godina kasnije, ignorirajući sporazum, Rusija je napala Ukrajinu.

U 2000. godini, grubo aranžirana kanta palminih listova svjedočila je rukovanju između kubanskog predsjednika Fidela Castra i venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza, čime se zacementirala trgovina venezuelanskog ulja u zamjenu za kubanske radnike iz područja  medicine, poljoprivrede i drugih tehničkih profesija. Od tada je stotine Kubanaca poslanih na posao u Venezueli zatražilo  politički azil. Simon je uz svoje umjetničko djelo palminih listova u kanti isticala kako je ovdje riječ o ljudskom kapitalu,  trgovanju ljudima za ulje. 

Cvijeće je, naravno, dotaknulo i moj rad u političkim komunikacijama. Naravno, prije svega moram spomenuti kako je gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić jako vješt u darivanju crvenih ruža koje kao kraljice cvijeća dopiru do svakog srca, a posebno onog nježnijeg spola. Sa mnom će se složiti vrsni poznavatelji inicijacija vezanih uz srčanu čakru kako na tu gestu niti muškarci ne mogu ostati ravnodušni, posebno ukoliko ih taj cvijet veže uz njihovu odabranicu. 

Obzirom na onečišćenja i zagađenja tla koja proizlaze iz industrije cvijeća tijekom rada kao voditeljica komunikacija i glasnogovornica političke stranke Održivi razvoj Hrvatske u uputama koje sam slala prije  uspostavljanja ogranaka, konferencija za novinare te tribina naglašavala sam kako je nepoželjno da na stolu stoje cvijetni aranžmani. No, ukoliko su domaćini jako inzistirali mogli su umjesto toga staviti aranžman od jestivog voća i povrća koje se nakon parade moglo konzumirati. To je podržavalo održivi krug. 

Dakle, kao što se može pretpostaviti moja životna i profesionalna filozofija su sukladne i nisu podržavale darivanje cvijeća, a samim time ni čitavu industriju. Svi su znali da bi poklon u obliku buketa mogao prouzrokovati vraćanje istog po glavi i lekciju o ekološkoj osvještenosti. No, Nizozemska je u tom pogledu napravila veliku transformaciju u meni, uzastopno, kako iznutra tako i izvana otvorivši mi sasvim novu perspektivu. 
Koliko je komunikacija cvijećem u diplomaciji bitna te kako sam se susrela s nepoznavanjem iste, i to na iznenađenje u komunikaciji s etabliranim kadrovima iz podrucja kreativne industrije, pročitajte vise u sljedećoj, jako osobnoj,  kolumni: Od Da Vinci ruže, Snova (Dreams), preko Kojotovih očiju pa sve do Ne zaboravi me (Forget me not).