SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
VLAST I LJUDI
 
Dvadeset godina Vladimira Putina
Autor/izvor: Miodrag Šorić, Deutsche Welle
Datum objave: 10.08.2019. - 19:45:49
MOSKVA - Dana 9. kolovoza 1999. Vladimir Putin je prvi put postao premijer Rusije. O njemu, u koga su nekada bile polagane velike nade, u međuvremenu postoje sasvim različita mišljenja - u Rusiji i inozemstvu.

U početku je bio „anti-Jeljcin": mnogo mlađi od tadašnjeg predsjednika, pun energije, brz i samouvjeren na javnim nastupima, nesklon votki. Prije dvadeset godina tadašnji novi šef vlade i uskoro novi predsjednik Vladimir Putin, dao je svojim duboko uznemirenim sunarodnjacima novo samopouzdanje. Rusi su bili nesretni jer su 90-ih propale demokratske reforme, na Kavkazu je bjesnio građanski rat, a zemlja je ekonomski bila na dnu.

Novi čovjek u Kremlju imao je sreće: rastuće cijene sirovina donosile su milijarde u državnu blagajnu. Putin je ulagao u gospodarstvo, vraćao dug u inozemstvu i borio se protiv siromaštva. Željeznom šakom je okončao čečenski rat, doprinjeo tomu da se glas Moskve ponovo čuje u svjetskoj politici.

Od ovog iskustva ima koristi i danas. Putin ima dobar osećaj za čežnje mnogih Rusa za stabilnošću i imperijalnom veličinom. U međuvremenu, on se pokazuje kao iskusni kormilar koji brod Rusijasigurnim rukama vodi kroz oluje sadašnjosti, uvijek prkoseći vjetru sa Zapada. Svojim sunarodnjacima obećava ono što žele čuti: više novca zahvaljujući većim plaćama i rastućim socijalnim davanjima. A to što se ne drži svojih obećanja - mnogi stariji Rusi mu opraštaju jer ne vide alternativu.

Međutim, sve više mladih razmišlja drugačije. Oni žive u svijetu koji se strahovito brzo mijenja. Samo u Kremlju ostaje sve onako kako jeste. Putin, kao inkarnacija slogana „nastavljamo po starom". Generacija koja stasava teško se može identificirati s Putinom koji kaže da ne posjeduje pametni telefon. Stabilnost koju stariji Rusi cijene, mladi doživljavaju kao uporno držanje na vlasti. Tko - poput Putina - govori o prednostima klimatskih promjena, nije pogodan kao uzor mladima. Mnogi studenti preziru korumpirane političare, tužitelje, suce i pohlepne oligarhe. Mlada generacija u gradovima zahtjeva transparentnost države. Ili kako se to nekada zvalo: glasnost.

Ali, perestrojke - transformacije društva, što je drugi ključni izraz ere Gorbačova - za sada neće biti. Takozvani „Siloviki", stariji muškarci iz sigurnosnog aparata, ne daju se tako lako gurnuti u stranu, pogotovo ne od mirnih prosvjednika. I tako Putinov sustav nastavlja s djelovanjem: izbori se lažiraju, mediji se cenzuriraju, disidenti proganjaju. A rusko društvo se sve više polarizira.

Što je duže Putin na vlasti, to se mišljenja o njemu više polarizuju. Milijuni Rusa mu se dive kao predsjedniku koji je proširio utjecaj Rusije u Ukrajini, Gruziji i drugdje. Reakcionari širom svijeta, pa i u Njemačkoj, vide ga kao model kako se može obnoviti „nacionalna veličina": čvrstom rukom i nasiljem. S druge strane, liberalni demokrati u zemlji i inozemstvu odbacuju šefa Kremlja. Čekaju na vrijeme poslije Putina.

Ali to može potrajati. 20 godina na vlasti još nije dovoljno da bi se svela bilanca. Putinov mandat traje do 2024. On za sada ostavlja otvorenim hoće li i poslije toga otati na vlasti.

Političar Putin, kakvog danas vidimo, nije onaj isti od prije 20 godina. Ranije se nudio kao partner Zapadu. Sada se bori protiv svjetskog poretka koji određuju SAD. Time čini svijet manje sigurnim - zajedno s autoritarnim vladarima u Kini ili Iranu. I to za sve narode svijeta - uključujući i Ruse.

 
You need Adobe Flash Player to view this.
Download it from Adobe.