SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KOLOPLET INTERESA
 
Energetske igre: SAD-u i Rusiji odgovara da Hrvatska ostane kvazitržišna kolonija
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 01.03.2018. - 07:39:15
KOLUMNA - Američki veleposlanik Robert Kohorst nedavno je rekao kako se SAD protivi tome da Rosnjeft kupi INA-u. Rusija je, navodi Kohorst, nekonstruktivan čimbenik u regiji. Nije trebalo dugo čekati da se na komentar oglasi ljubimac medija, ruski veleposlanik Anvar Azimov koji je istaknuo da se radi o „kršenju načela slobodne tržišne ekonomije“. 

SAD želi uz pomoć ukapljenog plina i kontinuiranu politiku pritiska izbaciti Rusiju iz energetskih tokova Europe i izolirati je. To mu zasada ne polazi za rukom pa ne preostaje ništa drugo osim dramatiziranja situacije u istočnim i jugoistočnim europskim zemljama. Moskvi, naravno, trebaju kupci i dobro umrežavanje za buduće projekte. Pa se zbog toga aktivno dodvorava svima neovisno o veličini i značaju. 

Kremlj je svjestan da mu profit i tržište ovise o raspoloženju velikih — Njemačke i Francuske - pa nastoji biti konstruktivan. Rusija se adaptira, a velike europske sile polako nastoje odvojiti energetiku od političkog sukoba sa njom. Njemačka je najveći zagovaratelj Sjevernog toka 2 a Bruxelles pozitivno gleda i na uvoz ruskog plina kroz Turski tok preko čvorišta u bugarskoj Varni.Perspektiva normalizacije rusko-europskih energetskih odnosa ljuti SAD koji u energetici zasad nema adekvatno jake poluge. Prema postojećim analizama, i jači izvoz američke nafte u Europu imao bi ekonomske, ali ne i željene političke posljedice. Za razliku od plina, EU ima široku paletu dobavljača nafte pa se na Rosnjeft i druge Ruse ne gleda kao na neko nužno zlo. 

Ameriku frustrira što Rosnjeft uspijeva balansirati na oštrici unatoč dvostrukim sankcijama EU i SAD-a. Ne odveć grandiozno, ali indikativno, spomenuti Rosnjeft početkom ove godine potpisala je s njemačkom kompanijom Bitumina Handel ugovor o proizvodnji i prodaji bitumena i bitumenskih proizvoda. Osim toga, Rosnjeft je iznimno aktivan na Bliskom Istoku: posjeduje polja u Iraku i ima ugovore sa Egiptom, Libijom, Iračkim Kurdistanom a pregovara sa Libanonom. Washington vjerojatno strahuje da bi kupnjom INA-e, Rusija hipotetski bila korak bliže njenim preživjelim sirijskim bušotinama. Zato SAD-u odgovara da INA ostane pod MOL-ovom kontrolom koliko je god to moguće.

Što ostaje Hrvatskoj u svemu tome? Profit, ako ga politika razumije i dopusti. Količinski i cjenovno, ukapljeni plin ne može zamijeniti „klasični“.  No, američki pritisak je  imao blagotvoran kompetitivni učinak. Rusija je morala sniziti cijene, a unatoč svim sankcijama i negativnoj atmosferi ojačala je svoje pozicije na europskom tržištu. Prošla je godina za ruski izvoz plina u Europu bila rekordna: 193,9 milijardi prostornih metara, što je čak 8,1% više nego 2016. Časopis Foreign Policy upozorava da će europska energetska potražnja samo rasti, posebno nakon što Njemačka 2022. zatvori svoju posljednju nuklearku. 

Zato je natjecanje SAD-a i Rusije je za nas izvrsno i bilo bi suludo birati strane. Energenti nemaju nacionalnost. Ukapljeni iz SAD-a? Welcome, guys! Klasika iz Rusije? Davaj, davaj! Nafta — ruska, američka, azerbejdžanska, kazaška i nigerijska? Bitna je cijena i neprekidna opskrba.

No, tema energije za vlast mora prestati biti nedodirljiva i sakralna poput tajne velike moći Joze Misterioze iz Blufonaca. Država treba shvatiti granice svoje kompetencije. Veleposlanička mišljenja bi mogla ići u spam da nije hrvatske manije proglašavanja svega vidljivoga i nevidljivoga strateškim.  Privatno poslovanje je ipak teže komentirati, kao što smo vidjeli na primjeru PPD-a i Gazproma. Na državi je da definira energetsku sigurnost kao širenje dobavljača i olakšavanje restrikcija koje bi privukle mnogobrojne kompanije i privatno poduzetništvo. Jedino nas sloboda energetskog tržišta, racionalnost i pragmatizam mogu spasiti od zastrašivanja i muljanja. 
Nažalost, SAD-u i Rusiji odgovara da Hrvatska ostane tek kvazitržišna kolonija.

Jer je tako puno lakše gurati svoje interese. Unatoč tome što INA-u kontrolira MOL, Amerikanci i Rusi su ipak reagirali jer je INA službeno državna opsesija br.1. MOL ne može prodati svoj udio bez prijedloga upućenog Hrvatskoj. A strane su itekako svjesne stare balkanske „riješit ćemo to“ i vjerojatno strahuju da ona druga ne postigne kakvu kavansku nagodbu. Ovdje je bitno sjetiti se da je jedan od članova upravnog vijeća Rosnjefta Hrvat Željko Runje. Ta činjenica sigurno tišti SAD i ohrabruje Moskvu.Manipulacije je lako izbjeći ako znamo da nismo američke ili ruske pokrajine već članica EU. U sklopu strategije energetske sigurnosti, EU je već obavila stres test po pitanju obustave ruskog plina i izradila plan diversifikacije dobavljača. Ako je EU racionalno odredila da se jaja, pardon —energenti — ne drže u jednoj košari, ne postoji valjan razlog da Hrvatska ne čini isto.

Oba veleposlanika su pritisnuli erogene zone hrvatskih političara. Amerikanci konzultantsko profiterstvo, Rusi – taštinu. Alternativu Rosnjeftu američki veleposlanik vidi u angažiranju Ramljak bojsa odnosno savjetnika koji će „pomoći“ vladi da „sklopi bolji gospodarski sporazum“. Ruski je pak, frazom o neprikladnosti poučavanja suverene Hrvatske i miješanju u „nacionalne interese“ toplo namignuo Banskim dvorima.

Odvratno je što strani veleposlanici u suverenoj državi svisoka komentiraju svašta u potpunoj suprotnosti sa odredbama članka 41. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Ali, nažalost tako smo se postavili i tako će biti sve dok država ima svoje gladno, a kratkovidno oko u svakoj grani industrije. INA je za naše elite poput prstena moći i Goluma: prolongira im život i daje smisao dok se oni ljute na male prljave lopove. A zapravo im ne pripada i nikako je ne mogu iskoristiti. 

Budući da velike sile sve više politiziraju energetiku, spas je samo u nepristranom odmicanju od njene nacionalizacije i okretanju prema tržišnim mehanizmima. Ukoliko se država upusti u sporove velikih, oni bi je mogli grupno izlobirati i ostaviti na cesti.  Država se treba opteretiti stvaranjem konkurentne energetske sredine u kojoj će se Donald i Vova prepucavati isključivo oko cijene i kvalitete. 

A kad naredni veleposlanik nešto kaže, Vlada će mu moći zakazati sastanak točno u 3 P.M.