SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ISPOD RADARA
 
Glasna šutnja o trgovini ljudima
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 29.10.2017. - 18:11:05
KOLUMNA - Kad smo bili klinci roditelji su nas upozoravali da ne ulazimo u automobile nepoznatih, ne uzimamo slatkiše i budemo nepovjerljivi prema neznancima.

Igrali smo se bezbrižno na ulici no uvijek s blagim oprezom prema neznancima. Bilo je to prije četrdesetak godina. I onda, u sigurnoj Jugi, nestajali su ljudi i nitko više nije čuo za njih. Sjećam se onih oglasa u ''Areni'' gdje bi se tražili izgubljeni sinovi, muževi, žene. Komentari su uglavnom bili; pobjegao od punice, ženine kuhinje ili mama više nije htjela peglati. Neke bi našli izgubljene u Njemačkoj gdje su pošli trbuhom za kruhom ne javljajući se nikome. To je bilo tada.

I tada su na nekim salašima bili pronađeni ljudi koji su bili roblje nekim gazdama. Danas, pak, nekako ispod radara prolazi činjenica da kroz godinu u svijetu nestane 800.000 ljudi, da su većinom nestale ili otete žene te da se na prljavom poslu s trgovinom ljudima obrne gotovo dvanaest milijardi dolara. Da se smrzneš. Oblici trgovine ljudima, mahom djecom, ženama i starijom populacijom vezana je uz seksualna iskorištavanja, radno roblje no i trgovinom organima. Trguje se s bubrezima, jetrima, srcem, plućima, gušteračom, spolnim stanicama, krvlju i spermom, a žrtve su izgubljeni, napušteni, nemoćni, sami, ali nerijetko i zatvorenici.

U eri globalne povezanosti, sumnja se na spregu liječnika, policije i prijevoznika koji u tom podzemnom miljeu prate određene skupine ljudi koji bi po svojim karakteristikama mogli odgovarati kao donori nekom bogatom parazitu na Zapadu. Procjenjuje se da samo u SAD-u ima 100.000 ljudi godišnje koji trebaju neku transplantaciju pa se otvara put ilegalnim narudžbama organa. Zbog sve većeg nerazmjera između bogatih i siromašnih zemalja otvara se mogućnost podzemnog tržišta u kojem život vrijedi manje od organa za kojim postoji interes tržišta.

Iz organizacije Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovanja ljudima i iskorištavanja (RENATE), od časne sestre Stanke Oršolić stižu frapantni podaci o trgovini ljudima u Hrvatskoj i Europi. Što se tiče Hrvatske, samo ih je u prošloj godini identificirano 38. S obzirom da se takvih slučajeva otkrije samo između 1 i 2% mogu nas samo šokirati crne slutnje o stvarnoj brojci. Da se ne bi širila panika potrebna je edukacija djece i odraslih. Od škola do televizijskih emisija koje će upozoravati mlade ljude da pomno istraže svoje buduće poslodavce. Veliki je broj slabo educiranih radnika koji odlaze raditi za neke firme koje im kasnije ne isplaćuju plaće, doprinose ni osiguranja te ih na duže vežu za rad na crno.

Kad bolje razmislite, za tako nešto nisu ni trebali ići u inozemstvo. Sve to, radno roblje, imamo i ovdje. Spremni smo i prodati koji organ da bi se izvukli iz gabule. Seksualno roblje smo odavno jer bogati u Hrvatskoj opće s nama badava i sud im ništa ne može. Sve sami Slobodani oko nas. Inače, ako je to uopće bitno, u Hrvatskoj su kazne za kazneno djelo ropstva od šest mjeseci do 15 godina, za trgovanje ljudima od godine do 15 godina zatvora, dok za trgovanje dijelovima ljudskog tijela i ljudskim zamecima počinitelj može dobiti od godinu do 10 godina zatvora. U zemlji glazbe i sinkopa, nogometa i cajki, mora i sunca uistinu nebitna stavka. Hrvati nestaju što zbog ekonomskih što zbog demografskih razloga. Polagano umiremo, izumiremo ili nas otimaju.

Koliko smo inertni u reakcijama, pored svih onih fotografija na fejsu o nestalim ljudima stavit ćemo tek status: ''Upravo su me oteli. Nažalost, nemam mogućnosti za selfie i pretamno je za prijenos uživo.'' Dobit ćemo tisuću lajkova, stotinjak tužnih emotikona i pokoji komentar u stilu: ''Ma daj, nisi fora, ja bi streamala za tebe...'' Ne treba dizati paniku no da nestajemo, nestajemo. Jesmo li u ''Zoni sumraka'' ili u Hrvatskoj promislite sami.