SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ODNOSI SNAGA
 
Gura li Trump Japan prema suradnji s Rusijom?
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 09.05.2018. - 20:17:00
Zadnja izmjena: 10.05.2018. - 07:27:19
KOLUMNA - Trumpova nedosljedna i slabo promišljena politika prema zemljama Istočne i Jugoistočne Azije, a posebno tradicionalnim saveznicima Japanu i Južnoj Koreji, u dugoročnoj će perspektivi negativno utjecati na američki utjecaj u toj kompleksnoj regiji. 

U zadnjih godinu dana, američka administracija nije poduzela neophodne mjere kojima bi zaštitila interese svojih azijskih saveznika i poduprla njihove inicijative u borbi sa sve većim kineskim utjecajem. SAD se odrekao TPP-a, velikog trgovinskog sporazuma koji je pri-marno trebao pomoći japanskoj ekonomiji, obilno kritizirao Japan i Koreju za trgovinski deficit te doveo saveznike u neugodnu situaciju gdje su se potonji morali boriti za izuzeće od tarifa na čelik i aluminij. Tako je Washington stavio stare istočnoazijske saveznike u isti red sa političkim i gospodarskim suparnikom – Pekingom. 

Razvoj događaja ukazuje na to da Seul i Tokio nastoje aktivnije tražiti samostalne vanjs-kopolitičke moduse. Korejski Moon Jae-in je paralelno sa Trumpovom azijskom turnejom pred kraj 2017. normalizirao odnose sa Xi Jinpingom te usprkos Trumpovoj retorici preu-zeo konceptualnu i praktičnu inicijativu u normalizaciji odnosa sa Sjevernom Korejom. Japan se pak okrenuo prema svom starom poznaniku, Rusiji.

SSSR je 1956. godine Zajedničkom deklaracijom sklopio primirje i uspostavio diplomatske veze sa Japanom. Člankom 9. SSSR je propisao vraćanje Kurilskog otočja Japanu ali isključivo na-kon potpisivanja mirovnog sporazuma. Četiri godine kasnije, Japan i SAD su produljili sigurnosni sporazum iz 1951. Moskva je procijenila da se radi o de-facto američkoj okupaci-ji Japana te da je sporazum usmjeren protiv Kine i SSSR-a. Stoga je SSSR izjavio da je predaja otoka moguća isključivo ako američke snage napuste Japansko tlo. Iako je japansko-ruski problem bilateralne naravi, američki faktor je utkan u njegovu prirodu.

Dokumenti su do danas relevantni. Iako je prošlo mnogo godina a japansko-američki savez jačao te postao normalan dio međunarodnih odnosa, temeljna pitanja i dalje ostaju otvorena. 

Pritisnut novim okolnostima Japan je krenuo u samostalnu diplomatsku ofenzivu i šarmiranje Putina. Japan je u vlastitoj regiji trenutno u dosta izoliranom položaju a još uvijek ima velike ambicije. Problemi su počeli otkako je 2011. Kina pretekla japansku ekonomiju dok je američka administracija u mandatu Obame sustavno provodila lošu azijsku politiku.

Američka vojna protekcija i nuklearni „kišobran“ nisu upitni; ali u nedostatku političke i gospodarske potpore, saveznici su primorani samostalno oblikovati realnost. Nakon uvođenja zapadnih sankcija Rusiji, Japan se našao nezgodnoj situaciji. Kako tehnički nije bio primoran pridružiti se restriktivnim mjerama, Tokyo je nastavio poslovati s Moskvom u energetskom sektoru. To je razljutilo američku administraciju koja je u više navrata inzistirala na savezničkom jedinstvu. 

S obzirom da nije bio spreman kvariti prekrižiti izglede (kako god slabi bili), i u startu uništiti ono što se kasnije pretvorilo u pozitivnu političku dinamiku.  Japan je sankcije prihvatio samo djelomično te objavio o dvosmjernoj, sankcijsko-gospodarskoj politici prema Rusiji. Prošle i pretprošle godine, japanske su gospodarske delegacije zapljusnule Rusiju sa svih strana, a Tokyo je objavio da u rusko gospodarstvo kani uložiti 300 milijardi jena, odnosno 2,3 milijarde eura.

Krajem 2016. godine, Putin i Abe su tijekom posjete ruskog predsjednika Japanu usuglasili tekst izjave o zajedničkom gospodarstvu na Kurilskom otočju. 

„Uvjeren sam da će mirovni sporazum biti potpisan tijekom naših mandata“, pomalo je riskantno izjavio Abe nakon razgovora s ruskim kolegom.
Abe je dodao da će nastaviti dijalog „koristeći sva dostupna sredstva“. 

Unatoč tome što je gromoglasna japanska ekonomska ofenziva u Rusiji većim dijelom ostala deklarativna, Japan je u svjetlu Trumpove politike samo pojačao pritisak. U veljači ove godine, strane su nastavile usuglašavanje pravne podloge za zajedničku gospodarsku djelatnost na otocima. Premijer Abe, koji je pobijedio na prijevremenim izborima 2017. godine, požuruje projekt i nastoji postići što bolje rezultate do isteka mandata 2021.

Pored svih sumnji i slabih pozicija, japanska diplomacija igra odlučnu igru. Abe će od 24. do 26. svibnja sudjelovati na Gospodarskom forumu u Sankt Peterburgu. Dvojica lidera kane službeno objaviti godinu zajedničkih projekata u svrhu promocije gospodarskih i kulturnih veza.

Povratak Kurilskog otočja Japanu je ne-žuran nacionalni prioritet koji japanski lideri aktiviziraju ovisno o gospodarskom stanju i političkim prilikama. Unatoč tome što je uspjeh gotovo nemoguć, zbližavanje Rusije i Japana unosi zanimljivost u političku situaciju u regiji, pogotovo u kontekstu rastućih strahova od rusko-kineskog zbližavanja. Nastavi li Donald Trump ovakvu politku, Japan će imati sve više razloga za samostalnu bilateralnu i multilateralnu diplomaciju koja u slučaju s Rusijom može imati dobrih rezultata poglavito zbog mogućeg udaljavanja Japana od SAD-a.