SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTERVJU
 
Herak: Pravo građenja je preduvjet za dolazak investitora u projekt Brijuni Rivijere
Autor/izvor: SEEbiz / Glas Istre
Datum objave: 09.09.2019. - 16:36:00
Zadnja izmjena: 09.09.2019. - 16:38:27
INTERVJU - Punih dvadeset godina prošlo je od vremena kad je Ivan Herak u vladi tadašnjeg premijera Zlatka Mateše u travnju 1999. godine na manje od godinu dana do novih izbora imenovan ministrom turizma. 

Po završetku tog mandata uslijedilo je 11 mučnih godina "borbe" s pravosuđem zbog optužbi za više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti na štetu Ministarstva turizma zbog kojih je u četiri velika suđenja Herak proveo 16 mjeseci u pritvoru. Taj put završen je na koncu pravomoćnim odbacivanjem i oslobađajućim presudama po svim točkama optužbi koje su mu se stavljale na teret. Nakon što je dočekao sudsku, bivši ministar ovih je dana doživio i svojevrsnu profesionalnu rehabilitaciju budući da ga je ministar turizma Gari Cappelli imenovao svojim posebnim savjetnikom za strateški plan razvoja turizma i EU projekte.

Nakon gotovo dvadeset godina vratili ste se u Ministarstvo turizma. Pretpostavljam da je, nakon svega što se događalo po završetku ministarskog mandata to za vas velika profesionalna, ali i ljudska satisfakcija?

Herak: Nakon svega što se događalo po okončanju mog ministarskog mandata, ovo imenovanje  za mene predstavlja ne samo veliku profesionalnu  satisfakciju, već i poseban emotivan trenutak. Zahvaljujem ministru turizma Gariju Cappelliju ,Premijeru Andreju Plenkoviću, kao i ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak, koja me je nedavno imenovala u Upravno Vijeće Instituta za turizam Republike Hrvatske, na povjerenju kojeg su mi ukazali.  

Kako je došlo do ovog angažmana u MINT-u i na čemu će biti njegov fokus?

Herak: Ministar Cappelli i ja smo se, prije nego je on imenovan ministrom poznavali površno. Nakon što je postao ministar imao je običaj nazvati i konzultirati se oko nekih važnijih pitanja. Krajem 2017. imenovao me je najprije u širu potom i u užu Radnu skupinu za izradu Zakona o TZ i promicanju hrvatskog turizma, da bi mi nedugo nakon toga ponudio i savjetničku funkciju, koju nisam mogao prihvatiti obzirom da sam se profesionalno angažirao u Hrvatskom nogometnom savezu, na mjestu  Glavnog menadžera za strateško planiranje, EU fondove i upravljanje promocijom, na kojoj poziciji bih, da sam prihvatio savjetničku funkciju, bio u svojevrsnom sukobu interesa, obzirom da je u to vrijeme egzistirao poslovni odnos između HNS-a i Ministarstva turizma. Potrebu za mojim angažmanom upravo u sadašnjem trenutku uvjetovala je činjenica da se uskoro kreće sa procedurom vezanom uz izradu Strategije razvoja turizma za razdoblje 2020.-2027. godine. Ministar je procijenio da bih kao znanstvenik ali i osoba sa velikim praktičnim iskustvom, vezano uz izradu spomenute Strategije, mogao biti od koristi ministarstvu. Želim naglasiti da za svoj rad neću dobivati nikakvu naknadu.  

Pri kraju smo još jednog strateškog ciklusa, pa za početak možda kako ocjenjujete provedbu aktualne Strategije razvoja hrvatskog turizma za razdoblje od 2014. do 2020. godine?

Herak: U Strategiji razvoja turizma za razdoblje 2014.-2020. godine pored izuzetno dobro odrađenog screeninga sektora, ponuđena su i postavljena kvalitetna razvojna načela, strateški ciljevi i zadaci razvoja turizma, te ponuđene operativne strategije marketinga, razvoja turističkog proizvoda i ljudskih potencijala, kao i ona koja se tiču investicija. Kako bi se postigli zacrtani ciljevi u Strategiji je minuciozno predvidjela 65 mjera, od kojih se 22 odnose na otklanjanje institucionalnih prepreka, 10 na povećanje konkurentne sposobnosti, 27 na održivost i unaprjeđenje turističkog proizvoda, te 6 mjera na provedbu turističke politike. Strategija je utvrdila i da bi se do 2020. godine fizički promet trebao kretati na razini između 86 i 93 milijuna noćenja, dok bi u spomenutoj godini ukupan prihod od turizma trebao iznositi između 14.3-16 milijardi eura. Spomenute brojke neće biti dosegnute, ali  uprkos tome možemo biti  zadovoljni rezultatima provedbe Strategije, naročito počev od 2016. godine , obzirom da se je prije spomenutog razdobllja znatno zaostajalo u njenoj provedbi , što je  u svom Izvješću o provedbi Strategije hrvatskog turizma nepobitno  utvrdila i Državna revizija Republike Hrvatske. 

S prvim danom naredne godine na snagu stupa novi paket tzv. turističkih zakona od kojih je najvažniji Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma. Koje promjene ti zakoni donose?

Herak:  Sama Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine kao jedan od temeljnih ciljeva nominirala je potrebu preustroja sustava turističkih zajednica i izgradnju efikasnog sustava upravljanja turističkom destinacijom. Nakon što je 1994. Zakon o TZ-ima usklađivan sa novim teritorijalnim ustrojem Republike Hrvatske, te nakon toga 2008.g. donesen novi Zakon o TZ-ma, spomenuti  je sustav bilo potrebno revidirati i racionalizirati prvenstveno zbog povećanja njegove ukupne učinkovitosti ,osobito na regionalnoj i lokalnoj razini, u najvećoj mjeri zbog osiguranja svih preduvjeta za sustavnu provedbu poslova destinacijskog upravljanja, te osiguravanja dostatnog izvora financiranja. Ključnu promjenu koju donosi novi Zakon predstavlja uspostava sustava turističkih zajednica po modelu destinacijskih menadžment organizacija. Drugu bitnu promjenu predstavlja redefiniranje zadaća turističkih zajednica kako bi im se omogućilo normativno, organizacijski i financijski obavljanje funkcija po načelu destinacijskog menadžmenta, pa su tako zadaće lokalnih turističkih zajednica (mjesta, općina, gradova) definirane isključivo kao operativne, te obuhvaćaju razvoj proizvoda, informiranje, istraživanja i distribuciju. Zadaće regionalne turističke zajednice usmjerene su na operativne aktivnosti, ali uz određene strateške elemente i to kroz četiri osnovne grupe zadataka: strateško planiranje i razvoj, upravljanje sustavom turizma, informacije i istraživanje te marketing. Zadaće Hrvatske turističke zajednice, kao nacionalne turističke organizacije fokusirane su prvenstveno na provođenje marketinga i promocije turizma na nacionalnoj razini. Treba kao važne navesti i one izmjene zakona kojima se ograničava udio članova u Skupštini TZ-a u lokalnim turističkim zajednicama na 30%,sve kako bi se onemogućilo da pojedini pravni subjekti imaju prevlast u odlučivanju, potom i mogućnost određivanja predsjednika lokalne i regionalne TZ od strane općinskog načelnika ili gradonačelnika ili župana, ovisno o razini TZ-a.

Bitne novosti donosi i novi Zakon o članarinama u turističkim zajednicama?

Herak: Da, spomenuti zakon nije bitnije mijenjan od 2008. godine. Novim zakonom pojednostavit će se postupak obračuna članarine, stvoriti bolje poslovno okruženje zbog administrativnog rasterećenja i smanjenja troškova poslovanja gospodarstvenika. Bitne novine tiču se ukidanja turističkih razreda, smanjenja broja stopa za obračun članarine sa dosadašnjih 28 na 5, briše se i dio obveznika plaćanja članarine dok se za dio obveznika smanjuje obuhvat.

Koje novine donosi Zakon o turističkoj pristojbi?

 Herak:  Novine su brojne. Jedna od glavnih novina u zakonu je decentralizacija u odlučivanju, tako da visinu turističke pristojbe više neće  donositi Vlada, nego županijske skupštine, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba. Konkretno, ministar turizma Pravilnikom će određivati minimalni i maksimalni iznos turističke pristojbe ,a unutar spomenutog okvira županijske skupštine će po prethodno pribavljenom mišljenju lokalnih TZ-a, utvrđivati visinu turističke pristojbe. Posebno bitne novine tiču se raspodjele sredstava turističke pristojbe, pa  će tako regionalne turističke zajednice umjesto dosadašnjih 10% dobivati 15% prikupljene boravišne pristojbe. Istovremeno, Hrvatska turistička zajednica umjesto dosadašnjih 25% dobivati će 20%.        

Uključuje li spomenuti paket zakona sustav destinacijskog managmenta?

Herak:  Da, i to je zapravo najvažnija novina. Stupanjem na snagu spomenutih zakona započeti će proces transformacije aktualnog sustava TZ-a, na način da se na svim razinama praktički involvira filozofija  destinacijskog menadžmenta, temeljna zadaće kojeg je vođenje sklopa poslova vezanih uz razvojna ,marketinška i ostala usklađivanja interesa privatnog i javnog sektora koji djeluju na području određene destinacije. Naime, u stvarnosti  svaki od dionika turizma u konkretnoj destinaciji- turistička poduzeća, turističke agencije, autobuseri, restorateri, gradonačelnici, itd razvoj i promociju proizvoda turističke destinacije promišlja na svoj način i sa svoje interesne pozicije, koja nije nužno u skladu sa interesima drugih dionika. Upravo stoga svrha i cilj involviranja sustava destinacijskog menadžmenta je da objedini i institucionalizira sve spomenute dionike , kako bi zajednički razvijali, „pakirali“ i prodavali proizvod destinacije. Proces transformacije sustava TZ-a prema konceptu destinacijskog menadžmenta smatram temeljnom pretpostavkom za konkurentski, održivi razvoj turizma u Hrvatskoj, na koji način će se istovremeno odvijati i proces terminalne transformacije birokratskih struktura sustava TZ-a prema komercijalno-korporativnim strukturama. Pojednostavljeno, kada je o razvoju turizma riječ priča seli u destinaciju. 

S obzirom na brojne primjedbe koje se mogu čuti kako Vi ocjenjujete funkcioniranje sustava turističkih zajednica, te poglavito rad Glavnog ureda HTZ-a?

Herak: Dobri ovogodišnji rezultati u turizmu posljedica su niza okolnosti, između ostaloga i, što god tko o tome mislio ,i kvalitetne promocije Hrvatske u inozemstvu. U posljednjih nekoliko godina vidljivi su značajni pomaci u radu Glavnog ureda HTZ-a. To govorim imajući u vidu da su autori Strateškog marketing plana Republike Hrvatske utvrdili da je u ranijim razdobljima Glavni ured HTZ-a imao ozbiljnijih poteškoća u implementaciji prethodnih marketing planova, konkretnije da nije ispunjeno oko 60% predviđenih marketing taktika. Do sličnih zaključaka došao je i Državni ured za reviziju u svom Izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti provedbe mjera utvrđenih Strategijom razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine. 

Obzirom da je novi Strateški marketing plan postavio tri vrlo zahtjevna i mjerljiva cilja, konkretno, povećati snagu hrvatskog turističkog brenda, dodatno povećati broj dolazaka u pred i posezoni za najmanje 1 milijun gostiju te povećati prosječnu potrošnju gostiju za najmanje 15%, to se radi ostvarenja spomenutih ciljeva nužnima nameće potreba za daljnjim  promjenama u sustavu HTZ-a, koje su i u novom paketu turističkih zakona dobro tagirane. U konačnici, Glavni ured HTZ-a treba postati državna profesionalna marketing agencija koja kreira i štiti hrvatski turistički brand, provodi državni turistički marketing i usko surađuje sa regijama i privatnim businessom. U navedenom kontekstu već su vidljive  značajne promjene u radu Ureda koji klasičnu rutinu mijenja na način da se umjesto orijentacije na volumen fokusira na orijentaciju na profitabilnost, umjesto „osvajanja“ gostiju fokusira se na stvaranje lojalnosti, od upravljanja aktivnostima težište „seli“ na upravljanje u skladu sa rezultatima, od pomaganja turoperatorima do strateških savezima s njima. Tek tako promijenjenom logikom u djelovanju Glavnog ureda moguće je računati na provedbu zahtjevnih strategija marketinškog plana,-strategije ciljnih segmenata, strategije ciljanih geozona, strategije kreiranja vrijednosti i strategije pozicioniranja.    

Kad smo već kod toga, a s obzirom na vašu dugogodišnju povezanost s nogometom, što uspjeh hrvatskih sportaša znači za promociju Hrvatske kao turističke destinacije i je li on dovoljno iskorišten u te svrhe od strane HTZ-a?

Herak: Nedvojbena je činjenica da je u Hrvatskoj konačno  sazrijela svijest o vrhunskim sportašima kao najvećim promotorima Hrvatske. Bez lažne skromnosti, meni je to odavno bilo jasno, obzirom da sam još 1999. godine ,u svojstvu ministra turizma potpisao ugovore o sponzorstvu sa Hrvatskim nogometnim savezom, Janicom Kostelić, ATP teniskim turnirom u Umagu, Croatia Ladies open turnirom Bol na Braču i drugima. U samoj Strategiji razvoja hrvatskog turizma 2014.-2020. zapisano je da Hrvatska još uvijek asocira na zemlju balkanske provenijencije, državu netom izašlu iz ratnog okruženja, naposlijetku i zemlju sa određenim demokratskim deficitom. Dakle, nema nikakve dvojbe da spomenute činjenice zahtijevaju da kao država poradimo kako na samom „proizvodu“, tako i na njegovom „pakiranju“. Kad je u pitanju imidž države, pod kojim podrazumijevamo skup uvjerenja i dojmova koji ljudi imaju o nekoj zemlji, srećom postoji i konzenzus marketinške branše da ga je vrlo teško mijenjati, ali istovremeno i suglasnost da se na njega može utjecati i njime upravljati. U takvom globalnom okruženju, gdje dojmovi postaju važniji od činjenica, kod nas još uvijek egzistira deficit svijesti o potencijalima imidža, a o nepostojanju strategije upravljanja imidžom izlišno je i raspravljati. U navedenom kontekstu nužnim se nameće promišljeno provođenje marketinške strategije kojom će se imidž kojeg naši vrhunski sportaši uživaju u inozemstvu konvertirati u imidž Hrvatske. U ministarstvu turizma i Glavnom uredu HTZ-a taj je potencijal naših vrhunskih sportaša srećom prepoznat.     

Često u javnosti naglašavate da je sazrelo vrijeme za nametanje nove paradigme hrvatskog turizma. Što pod time mislite?

Herak: U bivšoj državi, u okolnostima jednopartijskog političkog sustava, egzistiralo je društveno vlasništvo, pa su tako, kada je riječ o turizmu, dionici u destinaciji,  direktori turističkih poduzeća, turističkih zajednica, gradonačelnici i ostali o turizmu promišljali zajednički, sve u cilju ostvarivanja glavnih ciljeva tadašnje makroekonomske politike. U takvim okolnostima poduzeća u privatnom vlasništvu bila su „statistička greška“, ključni akteri u turizmu imali su iste ciljeve, kolokvijalno, smatrali su da razvojem turizma „ulažu u budućnost svoje djece“. U takvom sustavu bila je uspostavljena matrica kojom se je novostvorena vrijednost u turizmu uglavnom izvlačila iz prirodne renta, a ne iz performansi tehnologije, rada i upravljanja. Interes tadašnje države bili su puna zaposlenost i devize za nabavu repromaterijala i opreme, dok se interes lokalnog stanovništva zadovoljavao sivom ekonomijom i samoindetifikacijom mještana s njihovim lokalnim poduzećima. U takvoj konstelaciji javnog interesa turizam je konzumirao brojne javne benefite, poput tečajnih razlika, deviznih stimulacija, swap poslova ,preraspodjele društveno priznatih reprodukcijskih potreba (takozvani „šticung deviza“), kredita za osnovna i trajna obrtna sredstva, pripremu turističke sezone i izvoz turističkih usluga, koji su u u uvjetima galopirajuće hiperinflacije u naravi predstavljali donacije banaka hotelskim poduzećima. U tom je razdoblju, kada je turizam u pitanju u potpunosti zaživjela sintagma „ideje naše-benzin vaš“, kao i ona o turizmu kao „zlatnoj koki“. Nastao je mit o potencijalima hrvatskog turizma koji u stvarnosti, u okolnostima turizma sezonalnog tipa, nije imao nikakvo pokriće. 

Do „otrježnjenja“ dolazi devedesetih godina prošlog stoljeća. Izostaju svi prethodno navedeni benefiti koje je turizam konzumirao u bivšoj državi. Kreće i agresija na Hrvatsku koja je imala pogubne posljedice po hrvatski turizam. Vlada 1993. godine donosi antiinflacijski program, kojim je , između ostaloga, dokinuta inflacija, na koji način hrvatski turizam počinje poslovati u uvjetima realne ekonomije. Na snazi je i Zakon o pretvorbi i privatizaciji društvenih poduzeća koji je rezultirao promjenom vlasničke strukture na način da su turističke tvrtke dobile titulare vlasništva, bilo državu bilo privatne vlasnike, koji u poslovanju teže maksimizaciji profita, koji cilj se u značajnom dijelu ostvaruje i kroz nisku cijenu rada, dok s druge strane imamo jedinice lokalne samouprave , koje s jedne strane imaju benefite,  s druge strane i troškove koje proizvodi turizam. Drugim riječima, ukupni ambijent unutar kojeg nam se događa turizam, okolnosti, vlasnički ciljevi i još puno toga su se u odnosu na razdoblje kada je egzistirala bivša država drastično promijenile, zbog čega hoteljeri, društvena zajednica i zaposlenici, za razliku od razdoblja prije 1990.godine, kada je „u vreći“ bilo dovoljno novca za sve , moraju postići novi „društveni dogovor“ kojim će se pravednije regulirati podjela benefita i troškova između kapitala i zajednice, ali i kapitala i rada.  Ovakav odnos spomenutih dionika, naročito odnos kapitala i rada nije više održiv.

Koji su najznačajniji strukturni problemi našeg turizma?

Herak: Radi se o opće poznatim mjestima. Veliki problem hrvatskog turizma svakako je sezonalnost ponude koja generira istovjetnu reakciju i na strani potražnje. Veliki nedostatak predstavlja i struktura smještajnih kapaciteta, još uvijek imamo premalo hotela, svega 15 % u ukupnoj smještajnoj strukturi, dok gotovo 70% čine obiteljski smještaj i autokampovi. Kao problem vidim i činjenicu da se 95% turističkog prometa ostvaruje u obalnim destinacijama, a ne manji problem predstavlja i ovisnost od svega četiri-pet emitivnih tržišta. Osobno smatram da problem predstavlja i nedovoljna razina dostignute vlasničke i upravljačke kvalitete naše turističke ponude. Ipak, kao najveći problem u posljednjih nekoliko godina isplivao je problem egzodusa odnosno deficita radne snage u turizmu. 

Puno se ovog ljeta pričalo o PDV-u u turizmu i ugostiteljstvu. Jesmo li doista nekonkurentni na tržištu radi previsokog PDV-a? Treba li stopu tog poreza i ako da koliko smanjivati?

Herak: Turistička branša je visinu PDV-a koja je propisana sektoru osnovano artikulirala kao njen najveći problem u odnosu sa državom, što je i razumljivo obzirom da spomenuti fiskus predstavlja oko 70% ukupnih davanja sektora. Kad govorimo o potrebi sniženja PDV-a nema nikakve dvojbe da su hoteljeri načelno u pravu, ali uz dva otvorena pitanja, prvo, koliko iznosi realno i osnovano smanjenje stope PDV-a koje bi naše hotelijere dovelo u ravnopravni konkurentski položaj, i drugo, u kojem trenutku je to moguće ostvariti a da se pri tome ne naruši stabilnost državnog proračuna.

Najavljeno smanjenje PDV-a „na hranu“ za kojeg se je izborio ministar Cappelli svakako predstavlja značajan korak u tom smjeru.

Herak: Isto tako smatram, kada je riječ o utjecaju PDV-a na konkurentnost sektora, da su hiperbolične teze hoteljera o odlučujućem utjecaju PDV-a na konkurentnost sektora i „eutanaziju“ investicija malo pretjerane, i to ne samo stoga što je stopa PDV-a od 13% još uvijek rubno konkurentna, već i stoga što su drugi čimbenici konkurentnosti, poput niže cijene rada, troškova inicijalnih investicijskih ulaganja u turizam, u Hrvatskoj znatno niži nego u konkurentskom mediteranskom okruženju. Isto tako, ulagačka atraktivnost ulaganja u naš turizam biti će potaknuta i skorim donošenjem izmjena i dopuna Zakona o turističkom zemljištu, na koji način će se otvoriti dodatan prostor za daljnju investicijsku ekspanziju. Na istom tragu su izmjene i dopune Zakona o gradnji kojima je omogućeno etažiranje turističkih objekata, čime se znatno pridonosi ulagačkoj atraktivnosti sektora.  

Kako gledate na sve veće probleme turističkog sektora sa radnom snagom? Hoće li Hrvatska biti primorana postati zemljom „stranih radnika“?

Herak: U sektoru turizma, izravno ili neizravno zaposleno je oko 150 000 ljudi ,koji ostvaruju između 15-20% niža primanja u odnosu na prosječna primanja u Hrvatskoj. Problem deficita radne snage se je definitivno promovirao u vodeći problem hrvatskog turizma, ne samo zbog egzodusa i deficita kvalitetnog kadra koji bi bio na raspolaganju našem turizmu, već i zbog činjenice da na spomenuti način upitan postaje i jedan od elementarnih ciljeva bavljenja tom djelatnošću,a to je zapošljavanje domicilnog stanovništva i osiguranje uvjeta zbog kojih naši građani neće napuštati Hrvatsku. Ne poduzmu li se konkretne mjere, problem će iz godine u godinu eskalirati. Problem nije od jučer, ali je svakako kulminirao ulaskom Hrvatske u EU, što je za posljedicu imalo odlazak velikog broja kvalitetnih djelatnika na rad u inozemstvo, gdje su za svoj rad plaćeni znatno više nego u Hrvatskoj. Po meni to nije i jedini razlog. U tom kontekstu posebno bih napomenuo neadekvatan sustav obrazovanja, prvenstveno činjenicu neusklađenosti sustava obrazovanja s potrebama tržišta rada.

Na kome je odgovornost za to što se događa i kako riješiti taj problem?

Herak: Svakako je prvenstveno na poslodavcima, ali i na Vladi  da riješe ovaj problem. Zaposlenima u turizmu potrebno je osigurati veće plače i ostale potrebne uvjete. Pored navedenog dugoročno izlaz vidim u osnivanju centara kompetencija za turistička zanimanja, dodatnom obrazovanju, dokvalifikaciji i prekvalifikaciji zaposlenih u turizmu, redefiniranju uloge i aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji mora biti još agilniji u svom djelovanju, većoj i tiješnijoj suradnji državnih tijela sa poslodavcima i sindikatima, i ne na kraju u korijenitoj promjeni sustava obrazovanja.

 I ovog ljeta puno se pričalo o brojkama dolazaka i noćenjima premda se već neko vrijeme nameće tema održivosti našeg turizma i destinacija koje u špici nerijetko „pucaju po šavovima“. Na koji način u navedenom smislu održivosti treba upravljati hrvatskim turizmom?

Herak: U Strategiji razvoja hrvatskog turizma minuciozno je analizirana i održivost turističkog razvoja s aspekta održivosti, i nedvojbeno je utvrđeno da nije ugrožen prag održivosti. Nema nikakve dvojbe da u razvoju trebamo poštivati kriterij održivog razvoja kojeg proklamira i UNWTO, pri čemu  pod tim pojmom podrazumijevamo razvoj koji udovoljava potrebama prisutnih turista i domicilnog stanovništva, zadovoljava ekonomske, socijalne i estetske zahtjeve društva uz istodobno očuvanje kulturnog integriteta i ekoloških procesa, istodobno čuvajući resurse budućeg razvitka. U navedenom kontekstu poželjni scenarij turističkog razvoja Hrvatske predstavlja kompromis između scenarija otvaranja većim razvojnim investicijama i scenarija primarne orijentacije na zaštitu prostora. Na kraju krajeva, u djelu u kojem se referira na marketinšku koncepciju turističkog razvoja Hrvatske, Strategija razvoja turizma izričito navodi očuvani okoliš kao jedan od ključnih segmenata odnosno vrijednostnih obilježja Hrvatske koja moraju biti zastupljena u procesu rebrendiranja. 

Usprkos visokim brojkama kad su u pitanju investicije u hrvatski turizam one greenfield mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Što je tome uzrok?

Herak: U Hrvatskoj se turizam posljednjih godina vrlo intenzivno ulagalo, premda valja reći da neće biti dosegnuta brojka iz Strategije razvoja hrvatskog koja je u razdoblju 2014-2020. predviđala da će investicije u turizmu iznositi 7 miljardi eura. Problem vidim u činjenici da ulažu uglavnom etablirane turističke tvrtke, uglavnom je pri tome riječ o brownfield investicijama ili ulaganjima u vlasnička preuzimanja manjih turističkih poduzeća, dok istovremeno imamo vrlo malo greenfield ulaganja. Razlika između spomenutih oblika ulaganja je ogromna, primjerice obnova postojećeg hotela A kategorije nosi oko 40 tisuća eura ulaganja „po ključu“, dok gradnja „od zemlje“ zahtijeva oko 200 tisuća eura, uz to osigurava nova radna mjesta. Zazor od greenfield investicija možda je najbolje vidljiv na primjeru Istre, najrazvijenije turističke regije koja generira gotovo 40% turističkog prometa Hrvatske, obzirom da se samo u Istri možemo nabrojati šest-sedam investicijskih projekata koji se već 10-15 godina praktički ne pomiču s mrtve točke: Brijuni Rivijera, projekt koji bi se trebao dogoditi na četiri lokacije, Nacionalni park Brijuni, Terra Istriana u Umagu, Barbariga, Dragonera, Stancija Grande u Savudriji itd

Projekti se ne razvijaju najviše zbog činjenice što su greenfield investicije još uvijek za ulagače nedovoljno ekonomski isplative, a time i nedovoljno ulagački atraktivne. Dva temeljna razloga koja generiraju takav scenarij jesu niska iskorištenost smještajnih kapaciteta uvjetovana prekratkim trajanjem tursitičke sezone i nedovoljno stimulativan fiskalni ambijent unutar kojeg posluje turistički sektor. 

U tom smislu zanimljiv je „slučaj Brijuni Rivijera“. Premda se navodno pojavljuju zainteresirani za pojedine lokalitete ulaganja u te relativno lukrativne projekte nema. Zbog čega je po Vama po tako?

Herak: Pored prethodno navedenih razloga, ulagačku atraktivnost spomenutih lokacija dodatno umanjuje činjenica da je projekt koncipiran na institutu prava građenja, koji u naravi predstavlja ograničeno stvarno pravo kojim vlasnik zemljišta, u konkretnom slučaju država i lokalna samouprava, dopuštaju investitoru da na određenom zemljištu sagradi hotelske i ostale turističke sadržaje, da ih koristi 66 godina te da nakon isteka ugovornog roka, sagrađene objekte prenese u vlasništvo vlasnicima zemljišta, državi i lokalnoj samoupravi. Premda i u odnosu na spomenuti model ,obzirom na atraktivnost  lokaliteta postoji dovoljna ulagačka atraktivnost, čvrstog sam uvjerenja da bi, ukoliko  institut prava građenja zamijenimo institutom prava vlasništva nad zemljištem na kojem se grade objekti, ili alternativno zasnujemo model javno-privatnoga partnerstva između vlasnika zemljišta(države i jedinica lokalna samouprave) i investitora, u vrlo kratkom roku dobili investitora u spomenute lokalitete.

Doc dr sc Ivan Herak posebni je savjetnik ministra turizma za strateško planiranje razvoja turizma i EU fondove, profesor na Swiss Sholl of Business u Ženevi, profesor na poslijediplomskom doktorskom studiju na „Ekonomskom fakultetu“ u Osijeku, savjetnik predsjednika Predsjedništva CSEBA-e (Kineska jugoistočno europska poslovna asocijacija) i direktor „Eurogate Sport Industries“ tvrtke osnovane kineskim kapitalom preko koje se namjerava osnovati Akademija nogometa i izgraditi nacionalni stadion, vanjski suradnik Hrvatskog nogometnog saveza na izradi strateških dokumenata hrvatskog nogometa (Strategije razvoja hrvatskog nogometa i ostalo)

 

https://www.glasistre.hr/pula/ivan-herakinvestitori-za-brijuni-rivijeru-brzo-bi-dosli-kada-bi-umjesto-prava-gradenja-mogli-otkupiti-zemljiste-596757