SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
BALKAN I(LI) EUROPA
 
Hrvati u identitetskom košmaru
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 14.01.2018. - 20:05:10
KOLUMNA - U trenutku dok izvjesna besposlena bogatašica razmišlja što i kog bi još pokrstila, te pripadamo li obiteljima retrivera, sijamskih mački ili običnih ''avlijanera'',  istraživanje znanstvenog časopisa Revija za sociologiju došlo je do izuzetne spoznaje: naši tinejdžeri ne znaju jesu li Balkanci ili Europljani. 

Istinabog, ni u moje vrijeme pokojne mladosti nismo znali kome pripadamo. Osamdesetih se tvrdilo da je Balkan sve preko Save od Zagreba. Zašto je bilo važno biti Europljaninom dok je cijela tadašnja Juga bila Balkan pokazali su nemili događaji na ovim područjima. Konotacija Balkana te viđenje istog podneblja iz perspektive Europe kao nešto loše, kao bure baruta i inicijatora mnogih ratova, utkalo je Balkan u našu svijest kao odgrizak trule jabuke kojoj nitko ne želi pripadati. Izraz "balkanizacija" poznat iz 90-ih godina najradije bismo zaboravili.

Ako te netko i počasti onim: ''Ti si tipičan Balkanac!'' to vjerojatno implicira pećinskog čovjeka koji izrabljuje ženu, obavlja nuždu gdje stigne ili pripada kraljevskoj obitelji čobana koji unazađuju prosperitetnu nam Hrvatsku. Klinci dobro zaključuju da je Balkan nešto loše, ne zato što je on uistinu loš već zato što smo dopustili indoktrinaciju glupostima koje su nam stigle od elitne i gospodske Europe. Za njih će sve niže od Koruške biti i ostati Balkan. Jeftina radna snaga, nedostatak kinderštuba, prljavština, lopovluk, mafija, prostitucija, krijumčarenje ljudi i droge.

Tko bi se pametan identificirao s takvim vrijednostima koje nam se imputiraju već na prvom koraku u Europu? 

Djeca će se rado poistovjetiti s Europom i njenom kulturnom tradicijom. Kao članica EU mi smo Europljani. Europljani su i balkanska Rumunjska i Bugarska te Grčka. Bili smo u Europi i Europljani i prije EU. Europa je do Carigrada. Kad pitaš djecu kome pripadaju reći će da su Hrvati pa onda i Dalmatinci ili Purgeri. Ta poddefinicija im je itekako važna jer u međuvremenu, dok odrastaju, navijački raspoloženi roditelji ih uče da treba ''ubit Tovara'' ili ''zgazit Purgera''. 

I to smo mi; tipični Balkanci europskog smjera. No, kad krene svojatanje Andrića ili Tesle onda se prizvuk ''balkanskih genija'' gubi u kozmopolitskoj intenciji da se Hrvatska prikaže kao zemlja genija i intelektualaca. Lišena neželjenog prefiksa kojeg nam nameću iz Europe i Balkana, Hrvatska tada postaje goropadno kraljevstvo kralja Tomislava koje se, gle čuda, protezalo duboko na Balkan.  Jesmo li Balkanci ili Europljani stvar je slobodne procjene i potrebe. Da se otvori kakav EU fond za stimulaciju balkanskog gospodarstva, kulture, športa, poljoprivrede, prvi bi se nacrtali s ispruženim šeširom za milostinju. 

Za Balkance, mi smo tek bečki konjušari. Nama su, pak, Balkanci razulareni primitivci koji se nikada neće naučiti kulturi kakvu ima secesijski Zagreb i otmjena Hrvatska koju su podučavali Austrija, Italija i Mađarska, a tu i tamo zagrizla Turska ostavljajući nam džezvu, sarmu i balkanski jastuk na kojem sniva dvije trećine Hrvatske. Jesmo li Balkanci ako nam većina stanovništva sluša cajke i uživa u hrani i piću tipičnom za balkansko podneblje? Jesmo li balkanski usmjereni ovisno o društvenim normama koje njegujemo od politike, sporta do konzervativizma kojem je sklono podneblje s kojim se ne želimo poistovjetiti?  Biti Europljanin znači prihvatiti sve tekovine europskog ponašanja i tolerancije; od gay brakova do selfija s kućnim ljubimcima u krevetu.

Činjenica je da iste te manire u sve većem postotku ima i Balkan. 

Balkancem istovjetno je kao i biti Europljaninom, Ličaninom ili Dalmatincem. Ne određuje nas podneblje s kojim se poistovjećujemo već svjetonazor. Stoga, kad vas pitaju kome pripadate, sjetite se stvari koje svakodnevno radite, hrane koju jedete, sporta koji pratite, glazbu koju slušate. Razmislite ima li u vašoj Europi ima ustaša i tko ima ekskluzivno pravo da vas svrstava u raznorazne okvire poput pčela u košnici. Ja sam, primjerice, ponosan što sam Hrvat, što baštinim europski svjetonazor te što je Dinamo bio prvak '82. na brdovitom Balkanu kad je konkurencija bila stotinu puta jača nego danas. Ponosan sam na Andrića, Teslu, Ružičku, Penkalu, Vrančića, Boškovića. 

Mnogi od njih su pripadali Hrvatskoj, Balkanu, Europi, svijetu. U trenutku kad sam vidio usporedbu planeta Zemlje s najvećim Suncem u svemiru, kad sam vidio da smo sitni poput stanice naspram čitava tijela, shvatio sam da smo mi ljudi tek obične, razarajuće bakterije u toj modroj stanici koje se nazivaju Europljanima, Balkancima, Amerikancima, Hrvatima ili Srbima.

Zapravo smo čudo u veličini svemira, inteligentna bića u svom malenom prostoru nesvjesna neslućene veličanstvenosti koju težimo spoznati onkraj zagonetke postojanja.