SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
LOŠE NAVIKE
 
Hrvati žive u trgovačkim centrima
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 26.11.2018. - 20:46:26
KOLUMNA - Ljeti, oni su nam odlično mjesto za rashlađivanje. Zimi za grijanje. Gotovo pa hodočastimo u velike trgovačke centre.

Oni su se pretvorili u mjesto izlazaka, dogovora za kavu, a i nekako je zanimljivije razgledavati eksponate s markicom umjesto onih u muzeju. Da, Hrvati prate aktualne svjetske trendove, i više od 98% nas odlazi u nabavku u hale u kojima miriše po vaniliji, a Božić maltene stiže čim se uključi grijanje u gradu. Od sjevera do juga nestaju male trgovine, a sve više se otvaraju grosistički poligoni za peglanje kartica. Prošli petak smo proslavili ''crni petak'' i dobro ispraznili svoje račune puneći trgovačke i ispražnjene državne trezore. I većini nas to neće biti dovoljno.

Sad smo potrošili za Sv. Nikolu i Sv. Luciju, još treba za Božić, pa kupovina za Novu godinu i onda slijedi rasprodaja u siječnju kad vladaju debeli minusi – na računu. No, zapravo, i nismo tako rastrošni jer ćemo za blagdane potrošiti isto ko i lani. Ili nisu cijene rasle, ili je plaća ista, ili je bolja ponuda u Irskoj. Činjenica je da smo se pomalo preselili u trgovačke centre. Još nam samo nedostaju četkica za zube i pidžama kraj blagajne. Opet, toliko je holivudskih filmova snimljeno o noćima u trgovačkim centrima, konzumerizmu, utrci za željenim lutkama, poklonima, a nedavni stampedo na Cvjetnom samo potvrđuje da smo tek ljudi. Poznati, bogati ili siromašni, svatko od nas ima potrebu što bezbolnije proći u ovoj životnoj utrci između posla i trgovine.

A živjeti se mora; jer želimo kupiti što jeftinije, kao što i proizvođači žele proizvesti jeftino, a prodati skupo. Stoga i ne čudi onaj video uradak što se viralno širi društvenim mrežama u kojem se ljudi tuku za krpice i tenisice, plaču jer nisu dobili svoj željeni komad, dok nasuprot njih negdje u Aziji djeca lijepe potplate na tenisicama u neljudskim uvjetima.

I čovjek, nažalost, u onom sjaju i glazbi praporaca što odjekuju među gondolama centra, lako zaboravi na socijalnu nepravdu, no, zapadnjački pogled na ravnopravnost nas postavlja na prvo mjesto, baš poput nekih predatora u hranidbenom lancu gdje je najvažnije preživjeti. A preživljavamo tako da hranu većinom kupujemo u tim velikim trgovinama stimulirajući nizozemsko svinjogojstvo, argentinsko govedarstvo, španjolsko povrtlarstvo, francusko mljekarstvo ili poljsko voćarstvo. I tako, nestaje hrvatskog sela, jabuke i masline su neobrane no zato smo pobrali sve po trgovačkim centrima.

I sretni smo da sretniji ne možemo biti. S pravom, jer sve ovo nije stanje nacije već pitanje napretka. Željeno svrstavanje prema zapadu, identificiranje po standardu i mogućnostima te gubitka vlastitog identiteta. Pa, ako je važno da nam djeca s tri godine bolje znaju engleski nego hrvatski, da su im dadilje tableti i mobiteli, ako je važno imati prvi neku marku, onda smo uspjeli u tome. Jesmo li snobovi ili ne zbog toga pitanje je osobnog osjećaja i stava. Srećom, u ove predblagdanske dane, možda se nećemo sjetiti djece u Africi koja beru kakaovac za naše čokolade, ili one koja trpe trovanje olovnim bojama i ljepilom u Aziji, ali ćemo zato pokrenuti brojne humanitarne akcije za potrebite što nas još uvijek čini ljudima s živim srcem.

Sad, pitam se čega ćemo se odreći u korizmi? Hm, navodno petina kupaca u trgovačkim centrima neće kupiti niti jedan dar. Možda razmišljaju o onima koji ostaju sami i nemaju ništa. Možda su dugovi, ovrhe, krediti u igri. Toliko je obitelji u potrebi. Selidba u trgovačke centre ne znači da nam je bolje već da u svojoj stvarnosti biramo najbolja rješenja za svoje računske operacije s debelim minusima.