SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POLITIKA I DRUŠTVO
 
Ima li Komunistička partija Kine neprijatelje?
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 20.12.2018. - 14:12:40
KOLUMNA - Otkako je 1949. uspostavila Narodnu Republiku Kinu, Komunistička partija Kine (KPK) neprekidno upravlja ogromnom zemljom bez konkurencije i slabljenja moći. 

Ni globalni krah socijalizma nakon raspada SSSR-a,  ni prosvjedi na trgu Tiananmen nisu, unatoč očekivanjima, poljuljali dogmatske i praktične osnove KPK. Upravo suprotno, ekonomski, vojni i tehnološki razvoj Kine  učvrstio je pozicije Partije i strahovito obogatio njene resurse. 

Danas, u 21. stoljeću KPK na raspolaganju ima neusporedivo veću lepezu mogućnosti i druge metode djelovanja. Represivne metode i masovne čistke, karakteristične za razdoblje „Kulturne revolucije“ polako su zamijenjene mirnom konsolidacijom oko kontroliranog gospodarskog razvoja socijalizma s kineskim karakteristikama, i uživanju plodova tog razvoja, a spektar partijskog disciplinskog pritiska se premjestio sa široke društvene baze na uži sloj poslovne i partijske elite. 

Partija danas nema starih „prirodnih“ neprijatelja u obliku kontrarevolucionarnih snaga, unutarnjih ideoloških razilaženja, konkurentskih stranaka ili ideologija. KPK više nema ni vanjske ideološke neprijatelje poput SAD-a ili SSSR-a. No, Partija je danas suočena s novim izazovima koji nisu odmah evidentni. U te izazove spadaju zaborav i ravnodušnost koji su uzrokovani društvenim, ekonomskim i tehnološkim razvojem. 

Koliko god se Kina razlikuje od drugih zemalja, modernizacija društva i promjena društvenih zahtjeva je neizbježan proces, prije svega zbog ekonomskih promjena i razvoja srednjeg sloja. Kina je svoju političku i društvenu tranziciju doživjela u razdoblju od 1945. do 1949. i otad se temeljne osnove i principi funkcioniranja političkog sustava nisu mijenjali. Ali unatoč nepromijenjenoj dogmatici, ekonomska, kulturna i socijalna paradigma se mijenjala (popularan stav o petrificiranosti sustava i partijske politike nije točan) kako bi bolje išla u korak s vremenom. 

Istraživanje Pew Research Centra iz 2015. godine pokazalo je da se srednji sloj u Kini za svega deset godina povećao za 203 milijuna ljudi. Projekcije McKinseyja za 2020. govore da će se srednji sloj proširiti do 400 milijuna ljudi. Drugim riječima, gotovo svo urbano stanovništvo, koje danas čini oko 57 posto kineske populacije, bit će dio širokog srednjeg sloja.

Što su Kinezi bogatiji, odnosno što su manje izloženi siromaštvu, to im manje treba i znači Partija. Prema podacima World Values Survey, godine 1990. u ispitivanju javnog mišljenja u Kini 58.1% ispitanih reklo je da im je politika vrlo bitna/bitna u životu. Godine 2013. na isto je pitanje potvrdno odgovorilo tek 38.7% ispitanika dok je 53.7% ispitanih reklo da im politika u životu malo što znači. Stariji naraštaji još se sjećaju revolucionarnih dana, Kulturne revolucije, neumornog djelovanja Mao Zedonga i Deng Xiaopinga, vežući to sjećanje za Partiju i osobnu participaciju u izgradnji komunizma. Ljudi mlađeg i srednjeg uzrasta nemaju te sentimente.

U jednom starom vicu, nakon rata prerušeni Franjo Tuđman obilazi ljude, da vidi kako žive. Pokuca na vrata jedne kuće. Otvori mu vrata dječačić, a Franjo ga počne ispitivati kako živi njegova obitelj. Imate li auto, idete li na more, imaš li igračaka, oblači li se mama lijepo, pita Franjo. Da, nije loše, imamo njemački auto, idemo na more, igračke imam, mama ponekad skokne u Trst – na sve odgovori dječak – a  tko ste vi, striček? – E sinko, ja sam onaj zbog kojeg tvoja obitelj sve to ima, ponosno odgovori Franjo. Dječak na to sa vrata pojuri u kuhinju vičući: mama, mama, ujo Ante se vratio iz Njemačke! 

Vic opisuje promjene percepcije koje su primjenjive i na kinesko društvo. Godine 2008. Faure i Fang su u istraživanju kineskog društva istaknuli da se ono u određenoj mjeri odmiče od poslovanja i rada temeljenog na izgradnji veza prema profesionalizmu; od štedljivosti prema materijalizmu; od orijentacije na obitelj i grupe prema individualizmu; od hijerarhije i protokola prema jednostavnosti i kreativnosti; od dugoročnog prema kratkoročnom. Neupitno je da je Partija kreirala temelje suvremene Kine. No, isto je tako neupitno da današnja Kina nije isključivo zasluga KPK već rezultat rada ljudi, učenja i želje za prosperitetom. Individualizacija osobnog blagostanja je također izazov za Partiju jer se gubi godinama pomno građena uzročno-posljedična veza u kojoj je Partija izvor sreće i mogućnosti.

Prema Pew Research Centru, čak 76% Kineza smatra da ljudi bolje žive u slobodnom tržištu. Čak 87% ih je zadovoljno stanjem u zemlji, a 89% tvrdi da su ekonomski uvjeti u zemlji – povoljni. Satisfakcija slobodnim tržištem i politička apatija ide u prilog tvrdnji o distanciranju Kineza od Partije, njenog revolucionarnog nasljeđa i učenja.

Osim toga, razvoj tehnologija – pogotovo na području telekomunikacija – također je izazov. KPK na raspolaganju ima sve instrumente sa učinkovitu kontrolu i cenzuru medijskog prostora, ali ne raspolaže instrumentarijem za približavanje sebe ljudima. Od 2011. do 2018. godine, broj sati provedenih tjedno na internetu povećao sa 18,7 na 27. Prošle godine, internet je postao popularniji od televizije, koja je osnovni medij za političke i partijske novosti.

Ogromna količina online sadržaja i usluga, kao i neizostavno tehnološko otuđenje u velikim gradovima osigurava KPK od klasičnih prijetnji ali je isto tako marginalizira i svodi na tehničko-administrativnu funkciju. Naime, uz pomoć mikroblogova i socijalnih mreža Kinezi u zadnje vrijeme stvaraju veliki pritisak na vlast u pogledu komunalnih i infrastrukturnih pitanja i munjevito dijele slike poplava, požara, nesreća ili urušavanja, kritizirajući državnu neučinkovitost i nemar. Bogatiji srednji sloj i stabilno ekonomsko i političko okruženje generiraju nove društvene zahtjeve. Puknuta vodovodna cijev je važnija od teorije Mao Zedonga. 

Partija Kinezima više ne predstavlja vrijednost ili pokretačku snagu starih dana. Za KPK to nije najsretniji trend. Ona gubi moć mobilizacije širokog sloja društva u svoje ime. Od instrumenata ostaje samo nacionalistička retorika. No kao svekineska i drevna pojava, nacionalizam nije u isključivoj nadležnosti KPK. To djelomično objašnjava zašto je, osim praktičnih i sigurnosnih razloga aktualni predsjednik Xi Jinping inzistirao na tome da Kineska narodno-oslobodilačka vojska bude posebno vjerna upravo Partiji, a ne društvu.

Xi Jinping pokušava vratiti Partiju u javni život. Zato je nedavno proglasio veliku pobjedu nad korupcijom. Jer korupcija je ponajviše problem državne uprave i partijskih dužnosnika. Osim toga, KPK je pokrenula veliki online portal modernog dizajna s različitim besplatnim online lekcijama o kineskoj kulturi, povijesti, modernoj umjetnosti i kulturi, ekonomiji, politici, marskizmu i lenjinizmu u nastojanju da suptilno namigne mlađim naraštajima.

Vanjska modernizacija kineskog društva je u suprotnosti sa zapadnim modelima bila nekoć partijski uvjetovana odozgo prema dolje. Moderno društvo sada ima druge zahtjeve i prioritete. Ukoliko ne ostvari „rebranding“, Partija i njena vrhuška mogu postati tehnički elementi, obezličeni upravitelji bez privlačnosti i kvalitetnih kadrova. Iako se posljednjih godina broj aplikacija za članstvo u Partiji povećao, kao i broj članova mlađih od 35 godina, Sebastian Heilmann iz Merics Instituta navodi da se radi o isključivo oportunističkim kandidaturama jer se smatra da članstvo u Partiji nosi poslovne i karijerne pogodnosti. 

Na kraju, sve ovisi o tome je li KPK voljna prihvatiti svoju novu ulogu i uživati neograničenu moć nad milijardom ljudi koji je ne primjećuju.