SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
(NE)CIJEPLJENJE
 
Imamo ospice!
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 25.04.2017. - 20:35:42
KOLUMNA - Imao sam dvije i pol godine kad sam bratu blizancu prenio ospice. U to vrijeme djecu su nešto manje držali pod staklenim zvonom i, proleterski, razvijao se imunitet i otpornost na sve kapitalističke boleštine koje su nam prijetile sa zapada. 

Doduše, kad bi se u školi pojavila teta s golemom injekcijom, poslušno smo zavrtali rukave i čekali ubod iznad nadlaktice. Nema te starije generacije koja nema dva velika ožiljka od cijepljenja na mišiću lijeve ili desne ruke. Gotovo da si bio izopćen iz društva ako nisi bio cijepljen protiv dječje paralize i inih bolesti koje nisu poštedjele "pošteni" socijalistički sustav. 

Hrvatska je jedna od deset europskih država gdje se broj prijavljenih slučajeva ospica u prva dva mjeseca udvostručio u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Bilo cijepljenje zapadnjačko pomodarstvo ili ne u Europi se dogodila najezda ospica. Svi se češu, od djece do odraslih.

Dok su se nekoć u Americi cijepili iz straha od posljedica boleština, danas majke izbjegavaju cijepljenje jer smatraju da djeci manje prijeti opasnost od ospica nego od cjepiva koje dolazi iz Kine i ima, po njima, više metala nego cijeli heavy metal bend.  Stoga su i mediji podijeljeni oko cjepiva; jedni su za, a drugi su protiv. Jednima je to paranoidna teorija zavjere, dok je drugima to obični bućkuriš farmaceuta kojim se želi reducirati svjetska populacija. Na društvenim mrežama su aktivne brojne grupe koje izvješćuju o štetnim posljedicama cijepljenja u njihove djece. 

"Mala mi je bila skroz OK do šestog mjeseca starosti. Motorički savršena. Dobila je cjepivo i pokupila opasne simptome zbog kojih joj je prijetila paraliza. Samo našom ustrajnošću ona je danas zdravo dijete bez posljedica." – samo je jedna od tvrdnji roditelja. 

Neki su nosili uzorke kose na analizu. Kose prije i poslije cijepljenja. Navodno su nakon cijepljenja ustanovljene velike količine žive i raznih metala u djetetovom tijelu, te pojava autizma. S druge strane, frendica mi je liječnica. Ima četvero djece i sve ih je uredno dala cijepiti, bez ikakvih posljedica. Sad, postavlja se moralno pitanje tko ima pravo odlučiti cijepiti ili ne svoje dijete?

Cijepljenje i zdravlje djeteta nisu vjera pa da o svojoj vjeri kao i zdravlju odlučuje dijete s osamnaest godina. Život djeteta je odgovornost roditelja i ono po savjesti odlučuje cijepiti ga ili ne. Svatko od nas želi imati zdravo i sretno dijete i svatko od nas ima pravo na tu odluku. Stoga i ne čude peticije kojima se traži samostalno odlučivanje za cijepljenje djece lišeno institucionalnih odredbi. Porast ospica u cijelom svijetu, a naročito u Europi dokaz su da su roditelji odlučili u ime znanosti i kontra trenutnim birokratskim postupcima. No, što s posljedicama od oboljenja od ospica kod djece starije dobi i odraslih?  Za mnoge je to pogubno: 

"Komplikacije povezane s ospicama jesu upala srednjeg uha, upala pluća, postinfektivni encefalitis, gubitak sluha, supsklerozni panencefalitis i smrt. Veća je vjerojatnost za upalu pluća kod male djece, a kod odraslih za encefalitis."

Hm, smijemo li riskirati necijepljenje? Time ugrožavamo i one koji u odrasloj dobi nisu preboljeli ospice. Bolest je razorna u zemljama u razvoju, no u razvijenim zemljama ona je obično blaga bolest. 

"Prije pojave cjepiva očekivalo se da se gotovo svaka osoba u djetinjstvu zarazi ospicama. Iznimno su rijetko obolijevala djeca mlađa od godinu dana, jer su ona zadržala pasivan imunitet dobiven u majčinoj utrobi ili dojenjem. Epidemiologija bolesti se promijenila nakon uvođenja cijepljenja, pa je porastao broj oboljelih u kasnijoj mladenačkoj dobi kada je veća vjerojatnost da bolest ima razorne posljedice. Upravo je upotreba cjepiva povećala učestalost bolesti u najrizičnijim skupinama (odrasli i mladi), a smanjila njezino pojavljivanje u najmanje rizičnim skupinama (mala djeca)." – izvor: cijepljenje.info 

Na toj stranici možete pročitati dokaze o smrtnosti, imunitetu i je li potrebno ili ne cijepiti dijete protiv ospica.

Bilo kako bilo brat i ja smo ih preboljeli, igrali smo se u pijesku, ponekad bi u vrtiću, kad tete ne bi vidjele, pojeli kakav bombon s poda, klinci su dijelili "griz sendviča" i nisu se dezinficirale igračke s alkoholom. Imali smo imunitet i bili smo otporniji. 

Manje je bilo alergijskih reakcija, hrana je bila bolja, a čini mi se i lijekovi, iako, injekcije su imale velike igle za razliku od danas. Je li za ospice prekasno u Europi? Tko će ga znati. Da liječnici nisu potrebni ne bismo imali bolnice, instrumente, aparate, operacijske dvorane. 

Demokracija nam daje za pravo da biramo, ali i riskiramo u ime djeteta. Ovisno o aspektu; riskira se cijepljenjem ili zabranom istog. Čini se da je epidemija odredila "pobjedničku" stranu. Na kraju, ljubav prema djetetu je najvažnija. Koja je prava, odlučite sami, demokratski.