SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
STRUČNJAK I ČOVJEK
 
Ivica Tucak, čovjek kojeg morate poštovati
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 30.07.2017. - 20:13:46
KOLUMNA - Godinama smo čitali "analize" u kojima su se naši istočni susjedi hvalili da igraju najjači vaterpolo, a da nemaju ni mora. Doduše, nemaju ga ni Mađari, no to valjda nije bitno...

Isto tako, godinama su hrvatski navijači na navijačkim portalima gutali knedle od srpskih zbog vaterpola. Većina bi lakonski komentirali: ''...vaterpolo, zar je to sport?'' ili ''Tko još gleda vaterpolo?

Ali, vaterpolo se uvijek pomno pratio na ovim područjima i uvijek se računalo na medalju u ovom sportu. Kad iz bivše Jugoslavije izrastu tri reprezentativne velesile poput Srbije, Hrvatske i Crne Gore, onda je veličina ovog sporta jasna, a svaka pobjeda se mjeri stostruko. Tim više, pobjeda Hrvatske na Svjetskom prvenstvu možda nekima neće biti povijesna, no ona je za istinske poznavatelje prilika u vaterpolu veličanstvena. S obzirom na financijske mogućnosti naših klubova te ulaganja u njih, Hrvatska je učinila čudo. Nitko im nije davao šanse za uspjehom. U Mađarsku su ponijeli vjeru u sebe, odličnu kondicijsku i psihičku pripremljenost te iskustvo i taktičku ingenioznost trenera koji tek ulazi u godine kad treneri postižu najbolje rezultate. 

Ivica Tucak, čovjek dramatičnog životnog puta, uspio je nadići sva ljudska ograničenja koja postavlja ego i podariti sportu ono što mu sve više nedostaje; viteštvo, džentlmenstvo i sportsku kulturu. Sada legendarni i zlatni Tucak može ne samo uživati na lovorikama svoga rada već i na uspjehu svoje momčadi koja je pod njegovim vodstvom pokazala ono pravu iskonsku bit sporta: nadmetanja ali i ljudske veličine u pobjedama i porazima. Respekt spram suparnika, to uvažavanje bez obzira na snagu, bez podcjenjivanja, Tucak je usadio u svoje dečke, stoga ni ne čudi njihovo ponašanje u  bazenu i izvan njgea.

Sport je to koji je grub pod vodom, koji zahtjeva nadljudsku snagu i odricanja. Uglavnom su ga igrali intelektualci tako da su mnogi u bazenu nerijetko imali i diplomu nekog fakulteta. Vaterpolo je ljubav, entuzijazam i život. Tko jednom uđe u bazen, ostaje u njemu do kraja života.

Tucak je cijeli svoj život posvetio njemu. Srećom, odgovorni su vjerovali u njega i kad su ga navijači sa skepsom ispraćali preko Drave. Pokazao je svu svoju vrijednost. Ljudina koji na veličanstven način slavi pobjedu ističući snagu suparnika i skromno dozirajući svoju trijumfalnost. Zagrljaj Tucaka sa srbijanskim izbornikom Dejanom Savićem nije samo zagrljaj prijatelja već i poruka svima da si velik onoliko koliko ti je velik suparnik. Poruka da čovjek, sportaš mora uvijek biti iznad politike koja manipulira osjećajima da bi se okoristila na mržnji te da je sportski duh i kultura u bazenu i izvan bazena bez obzira na rezultat polazišna točka za sve nas.

Zagrljaj dvojice trenera, uvažavanje, igra Hrvatske i odnos prema protivnicima nisu propaganda već uvjetni refleks normalnih ljudi zdravog svjetonazora lišenih pukog primitivizma kojeg tako priželjkuju oni kojima je patriotizam uračunat u cijenu bez PDV-a, koji bi prodali sve za nekoliko stotina ili tisuća kuna, i koji bježe u Bruxelles kod prvog ispaljenog metka.

Tucak je ne samo trenerski velikan već i primjer ljudske vertikale koja usprkos vlastitoj tragediji cijeni, voli i poštuje bližnjeg svoga. On nije od onih koji dogovaraju budzašto utakmice na grbavim terenima uništavajući tako skupocjeno zdravlje sportaša, ne koristi reprezentaciju kao nečiji prodajni izlog niti je korumpiran da bi pozvao nekog na klupu. Kod njega igraju zaslužni. Vaterpolo nudi smisao selekcije najboljih.

Sport lišen velikog novca nudi veliko zadovoljstvo. Danas je on ispred svih sportova u Hrvatskoj i zaslužuje odgovarajuću podršku države.

Samo računajući uspjehe vrijeme je da se izjednači s ostalim sportovima koji rezultatski stagniraju, a ne donose ništa osim velikog razočaranja. Kad bi se nagrađivalo sreću, zadovoljstvo i ponos, Ivica Tucak i Barakude bili bi najbogatiji ljudi u ovoj zemlji. Današnji doček na Jelačić placu to i dokazuje.

Hvala Vam gospodine Tucak, hvala gospodo vaterpolisti, vratili ste nam sport u one okvire kojima je davno pripadao, jer vaterpolo nije rat, nije bojno polje ni prilika za osvetu. Tucak je pokazao svima da je bazen mjesto gdje se dokazuju znanje, vještina, talent i ljepota igre. 

Tko gleda vaterpolo? Svi, svi ga gledaju koji razumiju bit sporta – jednako častan u pobjedi i porazu. To je donio Tucak, i na prošlom i na ovom natjecanju.