SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POLITIKA I PRAVO
 
Izbor ustavnih sudaca: Velika korupcijska afera SDP-a?
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 03.06.2016. - 10:21:57
KOLUMNA - Iako se Hrvatska već samom činjenicom da paralizirani Sabor nije uspio izabrati nove suce Ustavnog suda, nalazi u ustavnoj krizi, a Ustavni sud ne može redovito funkcionirati, kao uostalom niti parlament, čini se kako su dva najveća parlamentarna kluba onaj HDZ-ov i oporbeni SDP-ov, ako je vjerovati izjavama HDZ-ovih, SDP-ovih i MOST-ovih saborskih zastupnika, postigli dogovor oko najmanje deset kandidata za ustavne suce.

Sama činjenica da se ustavni suci biraju takvim netransparentnim mehanizmima političke trgovine, izakulisnih političkih dogovora, pogodbi i nagodba, skandalozna je sama po sebi i htjeli ili ne predstavlja pravosudnu kadrovsku korupciju, u kojoj koristeći politički utjecaj u Saboru, najjače političke opcije trguju brojem mjesta i stranačkim kvotama među ustavnim sucima, te osiguravaju svojim političkim kadrovima uhljebljena ni manje ni više nego u Ustavni sud. I čini se kako u tom procesu nema bitnih razlika između HDZ-a, SDP-a, MOST-a ili bilo koje druge parlamentarne opcije. Tako ni SDP-u i MOST-u očito ne smeta činjenica da je HDZ-ov kandidat za ustavnog suca, oko kojeg su se usuglasili, bivši HDZ-ov ministar Davorin Mlakar u Austriji lice s optužnice za kriminal i korupciju u Aferi Hypo.

Ako uz Mlakara SDP-u uspije progurati njegove kandidate, poput Ingrid Antičević Marinović ili pak Josipa Leke, za njih je to uspješna politička trgovina, ako su uz optuženika Mlakara ubacili i neke svoje kandidate. Dakle, SDP-u neće smetati dignuti ruku za lice s optužnice, i time preuzeti odgovornost što će se takav lik naći među sucima najvišeg suda u zemlji. Po čemu se onda SDP razlikuje od HDZ-a? Trebamo biti principijelni, pa stvari nazvati njihovim imenom, bez obzira o kojoj se političkoj opciji radilo.

A ovo što SDP trenutno radi oko izbora ustavnih sudaca nije ništa drugo nego – politička korupcija. Najrpljavija. Jer se vode parcijalnim stranačkim interesima, prikrivenim iza tobožnjeg javnog interesa da se izbjegne ustavna kriza. Možeš mislit?! I SDP-u i HDZ-u je jasno da bez izabranih uistavnih sudaca nema – novih parlamentarnih izbora. Dakle, nema njihovih parlamentarnih sinekura koje plaćaju porezni obveznici, a ipak se svatko prvo mora pobrinuti za sebe. A kad su u pitanju njihove povlastice saborski su zastupnici jedna, jedinstvena, nedjeljiva – većina. Dakle, treba ovo javno reći.

Postupak izbora ustavnih sudaca velika je korupcijska afera SDP-a, jer su sudjelovanjem u klasičnoj političkoj korupciji dali povjerenje za suca Ustavnog suda, ukoliko do tog izbora dođe, čovjeku optuženom za korupciju i kriminal pred austrijskim pravosuđem u jednoj od najvećih bankarskih afera u Europi nakon Drugog svjetskog rata – Aferi Hypo. Time SDP preuzima s HDZ-om suodgovornost za političku korupciju u sustavu vlasti, i otvoreno drži ljestve korumpiranim HDZ-ovim kadrovima koji bi kasnije na pozicijama poput Mlakarove u Ustavnom sudu mogli, baš kao što je to radio i u Aferi Hypo, lobirati za tko zna čije interese i potrebe, raditi za tko zna čiji račun i tko zna u čije ime, i naplaćivati ispod stola usluge ustavnog suca. Onda je bolje da nam HDZ i SDP kažu otvoreno: koliko košta ustavni sudac, pa da znamo cjenike, troškove, i koliko to ljudima poput Mlakara trebamo platiti za koju uslugu u Ustavnom sudu.

Eto, na to će SDP svesti Ustavni sud. Zajedno s HDZ-om. Jer kad su interesi u pitanju, pa čak i dok ruše tu istu parlamentarnu većinu, oko ovakvim korupcijskih političkih nagodbi lako se, brzo i jednostavno dogovore. Jer, uostalom, kao i kod Mlakara, sve je samo pitanje cijene. Korupcijska jednadžba uvijek daje isti rezultat.