SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POREZI I DRRŽAVA
 
Jeftini populizam sa smanjenjem stope PDV-a
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 28.01.2018. - 20:19:00
Zadnja izmjena: 28.01.2018. - 20:21:46
KOLUMNA - Znate li onaj trenutak u životu kad vam je sve poznato, kad znate kako, a nemoćni ste išta učiniti jer postoji dobro uigrani sustav koji ždere i ne obazire se na gladne pored sebe. 

A upravo takvo autodestruktivno biće postao je naš državni aparat koji guta samog sebe dok se ne provari i postane vlastiti izmet svih loših odluka koje donosi. Država, koja išće brzu akumulaciju kapitala da bi održavala mastodontski javni sektor, odlučila je svima mazati oči skidanjem stope PDV-a jer to bi kao trebalo pomoći ''zahuktalom'' hrvatskom gospodarstvu koje čini zadivljujuće pomake. Strategija bez strategije me podsjeća na onaj vic o dvojici bauštelaca što su jednu hrpu ugljena prenosili na drugu metar dalje. Kad su ih pitali zašto to rade, lakonski su odgovorili da prebacuju normu. 

E, tako i naši vrli ''znalci'' uporno prebacuju normu u suradnji s ekonomskim stručnjacima koji ni dana nemaju u radu u javnom sektoru, a ako i imaju, postali su ''savjetnici'' jer im je biznis, naravno, propao dok si rekao keks. Zašto je propao? Odgovor je jednostavan: zato što im klika odozgo ne dopušta raditi. Zato što je važnije nahraniti debelu krmaču nego spasiti cijeli realni sektor. Iako ekonomisti PDV doživljavaju kao prijateljsku mjeru za najbrže i najbolje popunjavanje proračuna, neznalice se obrušavaju na PDV iz razloga što na sve gledaju makroekonomski. Makroekonomija je slatka statistička laž o mikroekonomiji koja je počelo svakog gospodarstva. 

Da nema tog malog, žilavog privatnog poduzetništva, svi ovi ulickani snobovi s Markova trga mogli bi okačiti svoju popularnost i lisnice mačku o rep. Hrvatska je čudo koje egzistira na kreditima i ponekom lumenu koji nas svojom poduzetničkom idejom izvlači iz samoprožimanja. Razvidno je iz svih ekonomskih pokazatelja da treba rasteretiti poduzetnike u doprinosima te da treba olakšati investicije. Slično uostalom tvrdi i Institut za javne financije.

Oko nas su kružili Azijci, Arapi, Rusi, Amerikanci, Danci i vjerojatno bi i Marsijanci da nemamo astronomske ulaze u domaće gospodarstvo. Spremni smo se prodati za budzašto, no kad treba stvarati onda pokazujemo pravo lice razmetnog djeteta koje nikada nije znalo zaraditi već samo trošiti. Hrvatska već godinama nije prijateljski raspoložena za podržavanje domaće gospodarske inicijative. 

I u SAD-u se svako malo pokreću i zatvaraju obrti, no radi se, trudi se i ljudi nisu uplašeni već su stimulirani na privatno poduzetništvo. U nas se, gotovo veleizdajnički, potiče strah i jalna podmetanja svakome tko malo ispliva iznad površine. 

''Ne buš ti meni...'' Zašto se ne možemo konačno okrenuti zdravom kapitalu? Kome je u interesu da se sustavno uništavamo? 

Zašto nitko ne odgovara za sve te propuste i omalovažavanja? Jesmo li uopće pravna država? Najlakše se populistički igrati sa smanjenjem stope PDV-a. Brzi predizborni bodovi. No što kad se pretvorimo samo u uvoznike i trgovce? Iz čega će se akumulirati doprinosi od PDV-a? Da nema mladih u dijaspori koji hrane ovu našu nejač i starčad odavno bi se naši političari vozili na romobilima. Hrvatska i jest jedno umazano, napušteno siroče na romobilu koje jurca ulicama EU grada žicajući kruha, masti i šećera.

Oslobodite putove investicijama, rasteretite doprinose i prestanite se igrati ohole djece koja sve znaju. 

Uništavate nas, a kako reče jedan književnik, najgore je kad narod postane ravnodušan. Nitko od nas nije ravnodušan. Ravnodušni su trgovi, ulice i trgovine. Unutar četiri zida kipti. Kiptjet će i na izborima. 

Dajte ljudima da rade, žive i vjeruju u vlastitu budućnost. Budućnost koju ste im vi oduzeli busajući se u prsa, zaklinjući se u Boga i hrvatstvo. Hrvatska, da, ali pod koju cijenu? Pod koju cijenu ste ju spremni prodati, ako već niste?