SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ODLJEV LJUDI
 
Jugoistok Europe osuđen na nestajanje
Autor/izvor: Norbert Mappes-Niediek, Deutsche Welle
Datum objave: 16.12.2018. - 19:38:33
KOMENTAR - Njemačka treba radnu snagu – i to ne samo kada je riječ o sektoru njege bolesnika i zdravstvenom sektoru. Što je logičnije nego potražiti radnu snagu u obližnjem inozemstvu?
Potpuno protiv useljavanja danas su ionako samo oni sa zastarjelim načinom razmišljanja i desničarski populisti. "Kvalificirana migracija" je nova magična formula: Njemačka se prezentira kao otvorena prema svijetu i hita u globalnu utrku za najpametnije glave.

Što dakle govori protiv toga da savezna vlada sada novim zakonom želi olakšati dobivanje posla u Njemačkoj mladim ljudima recimo s Balkana? Primjerice medicinskim sestrama s Kosova? Naravno ništa, pogotovo onda kada kao na Kosovu zaista postoje nezaposlene medicinske sestre koje bi rado došle u Njemačku.

Osim toga, ako je suditi po statističkim podacima, većina novopridošlica u Njemačkoj već odavno ima rođake. Vlada na Kosovu u svakom slučaju ne stoji na putu njihovoj sreći. Njemačke svakako ne. Dobro ugovoren deal dviju strana bi svakako bio dobra ideja.

Na istoku Europe je međutim računica sve više drugačija. Doduše činjenica je da je kod nas veliki broj medicinskih sestara nezaposlen, može se čuti na Kosovu. No, to nije tako zato što one nisu potrebne. Riječ je o tome da nema novca da one budu zaposlene. Nijedna država u Europi ne izdvaja manje novca za zdravstvo od Kosova. Njeguj sam sebe! To je slogan koji na Kosovu upućuju bolesnicima najmlađe europske države.

Ne samo iz balkanskih zemalja, već i iz brojnih novih članica EU-a, mladi ljudi u kolonama odlaze na Zapad. Latvija je od pada komunizma izgubila više od četvrtine svog stanovništva, Rumunjska i Litva oko šestine, čak i u samoj Mađarskoj taj broj iznosi šest posto. U Bugarskoj danas živi 22 posto manje ljudi nego 1990. godine, a do 2050. godine prema aktualnim prognozama će nestati još jedna četvrtina. Za dvije trećine krivice za gubitak stanovništva u ovim zemljama je „zaslužna" emigracija. Ostatak leži u smanjenom natalitetu.

Rumunjska ima najmanju koncentraciju liječnika u Europskoj uniji, Kosovo najmanju na cijelom kontinentu. No, u zdravstvenom sektoru je problem samo najočitiji. I druge branše se u međuvremenu žale na nedostatak radne snage. Dramatično je tako opao broj građevinskih radnika. U boom-regijama na istoku Europe građevinski projekti mjesecima čekaju jer nema radnika. Kada bi oni bili bolje plaćeni onda bi stanove, koje oni grade, onima koji u njih useljavaju bilo nemoguće platiti – začarani krug.

Više nije – ili je to pak samo u iznimnim slučajevima – čista nužda ta koja tjera ljude na odlazak. Ljudi idu jer mogu. Na Zapadu ih privlače atraktivne ponude za obrazovanje. Upravo bolje obrazovani cijene i međunarodnu atmosferu u zapadnim metropolama. I razlike u plaćama igraju ulogu iako često nisu odlučujuće.

Međutim situacija u primjerice njemačkom sektoru niskih plaća nije ugodna. Ljudi, uposleni u ovom sektoru, bi se rado vratili. No nasuprot onome što ide u prilog povratku kući – poput mogućnosti da djeca mogu odrastati uz svoj materinji jezik ili to da vlastiti roditelji polako stare - stoje vrlo jaki nedostaci. Plaća se najčešće smanjuje za najmanje polovinu. Ponekad čak ni dragocjene diplome ne bivaju priznate. Birokracija je često spora.

Oni koji se vraćaju vide da su moguća radna mjesta često popunjena od strane manje obrazovanih, ali dobro umreženih kolegica i kolega. Odlaze otvoreni i spremni na avanturu, ostaju često intertni, tvrdoglavi. Onom tko je iz udaljenih regija ili sa sela često nakon povratka u provinciju nedostaju mogućnosti promjene, ponude za aktivnosti tijekom slobodnog vremena, kao i pouzdanost rada vlasti i sudova. U borbi za najbolje ljude istok uvijek ima lošije karte.

U istočnoeuropskim zemljama gubitak stanovništva začuđujuće nije velika tema i ako ipak to jest, onda na pogrešan način. Prije svih desničarske stranke mobiliziraju protiv "bijele kuge", upozoravaju na nestajanje nacije, žele vratiti žene za štednjak i iseljavanje stavljaju u domenu izdaje zemlje. Moderni, reformski orijentirani su naprotiv suzdržani kada je riječ o kritici – vjerojatno jer se i brojni od njih s vremena na vrijeme igraju s mišlju da i sami okušaju svoju sreću negdje drugdje.

Pritom je potrebno djelovati. Ako nestaju cijele regije, priroda ponovno zaposjeda sela, mirovinski sustavi se urušavaju i više nitko nije tu da društvu koje stari osigura sve veću potrebu za njegovanjem, to će prije ili kasnije postati problem za cijelu EU.

Strukturna politika je u prvom redu možda problem pojedinih zemalja članica EU-a. Međutim apel malo koristi ako zemljama nedostaju sredstva da svojim regijama zaista daju poticaj. Model razvoja uveden nakon demokratskih promjena u smislu ogromnih inozemnih investicija ne predstavlja rješenje za smanjenje broja stanovništva: ukoliko se povećaju plaće onda doduše ostaju radnici. No investitori se tada povlače. A mali porezi, s kojima su privučeni u zemlju, nedostaju državama kada je potrebno ponovo oživjeti regije koji su u teškom stanju.

Europa, koja se raduje radnoj snazi s istoka, prije ili kasnije će se morati pobrinuti i o onima koji tamo ostaju. Početi bi mogla time što će u idućem budžetskom periodu EU pojačati (umjesto smanjiti) sredstva u tzv. kohezijskim fondovima (fondovi čija je namjena pomoć zemljama članicama čiji je BDP po glavi stanovnika ispod 90 posto prosječnog BDP-a Europske unije, nap. red.). I tako što svoja sredstva ne bude više dijelila po glavi stanovnika, nego prema regijama. To bi bio početak.

Norbert Mappes-Niediek živi u Grazu i dopisnik je mnogih medija na njemačkom za područje jugoistočne Europe.