SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PROMAŠAJI
 
Kako se ruši kompetitivnost europske ekonomije
Autor/izvor: Robert Jurčić
Datum objave: 05.12.2018. - 19:49:00
Zadnja izmjena: 05.12.2018. - 19:54:16
ANALIZA - Kada pogledamo stanje po pitanju takozvane zelene ekonomije naš pogled s ECB prema, na primjer, zelenoj ekonomiji suočit ćemo se s odlukama koje ruše kompetitivnost naše ekonomije. 

Početkom 2014. godine Međunarodna agencija za energiju objavila je da će Europa izgubiti kompetitivnost tijekom sljedeća dva desetljeća pošto će naše cijene uporno ostati više od onih u SAD-u. Poslovni lideri naše teške industrije koja direktno zapošljava 30 milijuna Europljana tvrde praktički identično kada spominju da će cijene energije uništiti našu industriju. Za razumjeti budućnost teške industrije Europske unije dovoljno je uzeti u obzir da je Njemačka Krefeld čeličana 2012. godine plaćala tri puta veću cijenu električne energije nego 2000. godine.

Stvarni razlog za politiku čiste energije nije zaštita prirodne ravnoteže i zaustavljanje zagrijavanja planete iako nam se to putem državne propagande servira. To se najbolje vidi u politici pravljenja energije putem spaljivanja biomase što diže cijenu energije koju plaćaju svi potrošači pošto spaljivanje biomase ne smanjuje stvaranje stakleničkih plinova, ali u stvarnosti ubija ljude.

Studija koja je objavljena u European Respiratory Journal nam govori da je u Europi svake godine ubijeno minimalno 40.000 ljudi zbog spaljivanja biomase, a s daljnjim povećanjem pogona koji se ovim bave i broj ubijenih će neupitno porasti. Ova odluka da se u ime poslovnih profita ubijaju vlastiti građani nije ništa novo za Europsku uniju pošto je slična odluka donosena još davno po pitanju korištenja dizela kada se odlučilo da se „danas ubiju ljudi" kako bi se zaštitila sutrašnja priroda.

Stvarni razlog ovog ubijanja, korištenje dizela, nije bila zaštita prirode nego zaštita europske autoindustrije od globalne tržišne utakmice kao i dizanje rafinerijskih profita. Dok se za dizel i njegove posljedice čak i mogu naći makroekonomski razlozi, za pogone na biomasu oni ne mogu postojati. Danas pogoni na biomasu ubijaju Europljane i dizanjem cijene energije ruše kompetitivnost naše ekonomije tako da jedini razlog za postojanje ove ekonomske politike može biti zarobljavanje europskih institucija od strane interesnih skupina.

Situaciju sličnu ovoj iz sfere zelene energije možemo pronaći u bezbroj drugih gospodarskih sektora. Možemo za primjer uzeti migrantsku politiku koja rezultira financijskim gubicima za Europu. Marokanska dijaspora tako je, ponajviše iz Europe, tokom godine dana poslala u Maroko 6,4 milijarde američkih dolara. Prema riječima Antonija Guterresa, glavnog tajnika Ujedinjenih naroda migranti su u svoje države tijekom 2017. godine poslali 445 milijardi eura što je neupitno pomoglo njihove domovine, ali je i oštetilo ekonomije država iz kojih je novac poslan.

Taj novac je izgubljen za našu ekonomiju. Zbog potpuno pogrešne utilitarističke perspektive zapadnoeuropskih lidera važnije je pomoći većem broj ljudi u Lesotu ili Burundiju nego vlastitom stanovništvu tako da je ovaj gubitak za nas nevažan. „Naši" politički lideri koji zagovaraju ovu utilitarističku ideologiju su moralno u pravu, ali u stvarnom životu u krivu pošto je njihova prva dužnost podizanje životnog standarda vlastitog stanovništva.

Druge primjere te moralno ispravne, ali u stvarnosti potpuno pogrešne ekonomske politike, možemo naći na tržištu maslinovog ulja. Nakon terorističkog napada u Tunisu tokom kojeg su ciljano ubijeni europski turisti, europske institucije su odlučile podržati tunišku industriju maslinovog ulja. Italija, Španjolska i Grčka su uložile žestoke proteste na tu odluku znajući da će zbog nje izgubiti radna mjesta pošto je Tunis drugi najveći svjetski proizvođač maslinova ulja. Čak i bez te pomoći. Svi ti protesti na kraju nisu urodili plodom pošto je za europsku neizabranu elitu jedino važno bilo „humanistička" podrška državi u kojoj su ubijeni Europljani.

 

Izvadak iz knjige "25 godina Europske unije – 25 godina promašaja" autora Roberta Jurčića