SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTERNET
 
Kineska vlada nastavlja s uređivanjem i regulacijom interneta
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 20.09.2019. - 13:42:16
KOLUMNA - Najnoviji set mjera iz nacrta (trenutno u fazi prikupljanja javnih komentara) regulacije koja se zove „Uređenje internetskog ekosustava“ nastoji urediti prostor interneta i učiniti ga sigurnijim. 

U tu svrhu, predložene mjere šire postojeće zakonodavstvo i uvode pojmove nezakonitog, negativnog i pozitivnog sadržaja.

Nezakoniti sadržaj se definira kao sadržaj koji: a) je u suprotnosti sa principima Ustava, b) ugrožava nacionalnu sigurnost (obznana državnih tajni, rad protiv režima i erozija nacionalnog jedinstva), c) šteti časti zemlje i njenim interesima, d) ponižavanje djela i duha heroja i mučenika, e) promovira terorizam i ekstremizam, potiče etničku mržnju i diskriminaciju, e) promovira kultove i praznovjerja, f) sadrži i širi lažnu informaciju te narušava ekonomski i društveni red, g) prikazuje pornografiju, kockanje, nasilje, ubojstva, teror ili potiče na zločin, h) vrijeđa druge i šteti njihovom ugledu, privatnosti, pravima i interesima, i) ostalo zabranjeno zakonom.

Riječ „privatnost“ je podebljana namjerno, o tome nešto niže.

Negativni sadržaj se definira kao: a) naznake seksualnosti ili poticanje, b) krvave scene i užasi, c) promocija dekadencije i materijalne neumjerenosti, d) pretjerana pažnja i intrige oko poznatih osoba, e) grub, vulgaran jezik i ponašanje, f) ismijavanje tragedija, g) poticanje diskriminacije, h) senzacionalni naslovi, i) sadržaj koji šteti maloljetnim osobama, j) drugi sadržaj koji šteti javnom moralu i „online ekosustavu“.Kao što vidimo, negativni sadržaj je kombinacija naše digitalne svakodnevice, medijskog žutila i općenito neke šire suvremene medijske i komunikacijske pop-kulture.

Nacrt zakona zabranjuje proizvođačima stvaranje, reproduciranje, objavu i druge vrste plasiranja nezakonitih sadržaja. Pri tome se krajnjim korisnicima zabranjuje samo pohranjivanje i reprodukcija takvog sadržaja.

Za negativnu informaciju koristi se pojam „ne smije“. Stručnjak za kinesko pravo Jeremy Daum upozorava da pravno i semantički pojam nije jasno odvojen od pojma „zabranjeno“, pa za sada nije izvjesno radi li se o istim, ili blažim zakonskim propisima. Negativnu informaciju dakle, proizvođači „ne smiju“ proizvoditi a platforme je „ne smiju“ reproducirati i objavljivati. Što se korisnika tiče, nacrt im savjetuje da se svjesno „odupiru takvim sadržajima (bez spomena gledanja, čitanja i reprodukcije – primijetili ste da se u slučaju nezakonitih materijala korisnicima također ne zabranjuje izričito akt gledanja materijala).

Postoji i treća kategorija koja će sigurno privući najviše pažnje zapadnih medija. Radi se o pozitivnim sadržajima. U takve sadržaje spadaju: a) širenje i razjašnjene partijske doktrine, b) informacije o partijskim aktivnostima, c) ekonomska i društvena dostignuća, d) širenje Temeljnih socijalističkih vrijednosti, e) savjetovanje javnosti po društvenim pitanjima, f) jačanje međunarodnog utjecaja Kine, g) drugi pozitivni i „zdravi“ sadržaji.

Pravila ili obveze za tu kategoriji sadržaja ne postoje. Kompanijama-kreatorima se tek preporučuje da plasiraju pozitivan sadržaj. Platforme i korisnici nemaju ni obaveze, ni preporuke.

U kontekstu kaznenih mjera za nezakonite i negativne informacije, većina odgovornosti za praćenje i upozoravanje se prebacuje na platforme. Logika proizlazi iz stanja na kineskom elektronskom tržištu. Gotovo sva digitalna komunikacija (uključujući kupovinu i usluge) odvija se na mega-platformama. Platforme trebaju upozoriti proizvođača na nezakonit i negativan materijal i po potrebi ograničiti mu pristup platformi ili obustaviti obnove (updates). Ako je sadržaj nezakonit, platforma treba zatvoriti korisnički račun koji ga plasira. Platforma je također dužna sve bilježiti i prijaviti vlastima. Proizvođači negativnih sadržaja se, ovisno o težini prekršaja, kažnjavaju postojećim zakonima.

Platforme koje objave negativnu informaciju mogu prvo dobiti upozorenje, razgovor i nalog za brisanje sadržaja. Ukoliko odbiju surađivati, mogu biti novčano kažnjene, privremeno zatvorene, izgubiti licencu za rad i kazneno gonjene. Ako se radi o nezakonitoj informaciji, u slučaju odbijanja izvršenja preporuka i naloga, platforme i odgovorne osobe u kompaniji će biti novčano kažnjene (do pola milijuna kuna za pravne i do sto tisuća kuna za fizičke osobe zaposlene u kompaniji).

U moru ograničenja, postoje i pozitivne odredbe. Tako nacrt obvezuje platformu da jasno prikaže  korisnicima prava i obveze (end user agreement) te da ima transparentne i jasne kanale za pritužbe i dojave, uz obvezu javne obznane rezultata rješenja pritužbe.

Na kraju, korisnici.

Dotični nacrt ne predviđa ništa novo van postojećih zakona. Tek se naglašava da korisnici ne smiju vršiti online nasilje, vrijeđati i ucjenjivati; ne smiju koristiti tehnologije poput „deep learning“ i virtualnu stvarnost u nezakonite svrhe; ne smiju prodavati korisničke račune, otimati promet, kanalizirati promet kroz lažne račune te ne smiju koristiti partijske i državne simbole u komercijalne svrhe. Kada podvučemo crtu, možemo reći da je prijedlog vrlo sirov i mjestimice dosta problematičan. Naime,  glavna opasnost se krije u takozvanom „negativnom sadržaju“.

Prvo, nije zakonski dovoljno definiran i odvojen od nezakonitog sadržaja. U tu kategoriju može stati gotovo sve — od bezazlenog mema, tračeva o tome je li koja glumica umetnula silikone, pa  sve do obične online svađe.  Zbog toga je pogotovo zabrinjavajuće što je platforma obvezna tretirati takav sadržaj gotovo isto kao i nezakonit: zabilježiti i prijaviti vlastima. Internet cenzura u Kini je kroz postojeće zakone prepuštena providerima i operaterima. Sada se u uvlače i platforme koje će iz straha od nepotrebnih neugodnosti početi masovno cenzurirati sve ono što im se može učiniti kao „negativno“.

Pri tome pozdravljamo daljnju brigu o privatnosti i pravima krajnjeg korisnika. Kao što znamo, kineske online korisnike najviše brine online privatnost (podebljana riječ sa početka kolumne) na relaciji korisnik-korisnik i korisnik-kompanija. Privatnost pred državom ih većinom ne brine. Tko zna, možda će u sklopu daljnjeg razvoj regulacije online prostora zakonodavci izaći u susret korisnicima i uvesti mjere njihove zaštite od platformi i kompanija koje previše i neutemeljeno brišu, previše cenzuriraju i time narušavaju prava korisnika?

* u pisanju teksta autor je koristio materijale s projekta China Law Translate