SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
SMJERNICE
 
Kineski obrazovni sektor: Partija najviše brine o ideološkoj čistoći
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 21.11.2018. - 20:00:35
KOLUMNA - Proteklih godina pritisak Komunističke partije Kine (KPK) na sva javna i privatna područja života u Kini postao je znatno jači.

Od unutarnje partijske discipline, vojske, javnih, privatnih poduzeća – i dakako ogromnog online segmenta – KPK čini sve kako bi njen autoritet ostao neupitan, a ideološki temelji netaknuti. Zapadni analitičari i stručnjaci zabrinuti su tom činjenicom, posebno rastom osobne uloge Xi Jinpinga i njegove ideje pod nazivom „Teorija Xi Jinpinga o socijalizmu s kineskim karakteristikama za Novu eru", koju je Nacionalni Kongres Kine uvrstio u Ustav.

Svjež primjer partijskog pritiska nalazimo u obrazovnom sektoru. Prije nekoliko dana, Ministarstvo obrazovanja Kine objavilo je dokument pod nazivom „Deset smjernica etičkog i profesionalnog ponašanja za profesore fakulteta, učitelje srednjih i osnovnih škola te odgajatelje u Novoj eri".

Dokument je podijeljen na tri tematska dijela iz naslova. U svakom dijelu navedeno je deset točaka koje bi profesori, nastavnici i odgajatelji trebali poštovati i slijediti tijekom obavljanja svojih dužnosti.

Snažna ideološka i politička poruka proteže se na sve djelatnike obrazovanja i predškolskog odgoja. Dokument započinje s obrazloženjem da se etika i moral djelatnika moraju poboljšati u svrhu implementacije „Misli Xi Jinpinga" i odrednica 19. kongresa KPK.

Od pripadnika sve tri kategorije djelatnika obrazovnog i predškolskog sektora se traži da budu snažno politički orijentirani, strogo poštuju KPK te implementiraju partijsku obrazovnu politiku. Štoviše, djelatnici moraju unapređivati svoje političko znanje. Zabranjeno je, kako stoji u dokumentu, bilo kakvim riječima ili djelima potkopavati autoritet Centralnog komiteta i kršiti partijske odrednice, principe i politiku, ne samo na području obrazovanja, već i u „ostalim slučajevima".

Djelatnici moraju biti domoljubni i lojalni svojoj zemlji te ne smiju nanositi štetu nacionalnim interesima. Moraju biti proaktivni u prakticiranju temeljnih vrijednosti socijalizma i ne smiju u učionicama, na lekcijama, forumima, informacijskim i socijalnim mrežama ili na bilo koji drugi način „širiti ili smišljati lažne i štetne vijesti i poruke".

Ostatak dokumenta satkan je od prilično gracioznih i inspirativnih konfucijanskih fraza o učiteljskom duhu i vrlinama, časti, neumornom služenju ljudima, stalnom unapređivanju sebe, potrazi za inspirativnim i nadahnutim učenjem, ljubavi prema poslu i ljudima, žarkoj želji za širenjem i stjecanjem novih znanja. Pri tome se i dalje inzistira na sumnjivoj praksi usmjeravanja učitelja i izvođenja nastave prema mogućnostima učenika.

Istodobno, ističu se dva konkretna problema: nedolične veze - seksualno napastovanje i korupcija. Unatoč tome što bi se detaljni popis primjera kršenja normi, etike i zakona, kao i sustav mjera trebao kreirati naknadno, prvi problem jedini već ima okvirne disciplinarne i represivne mjere. Nakon što se utvrdi krivica seksualnog ili sličnog napastovanja, djelatnik gubi sve svoje nastavničke i akademske titule, prisilno mu se oduzimaju svi novčani bonusi i povlastice koji proistječu iz pozicije, te se odstranjuje s daljnjom zabranom obrazovnog, znanstvenoistraživačkog ili voditeljskog rada. Takvi djelatnici se unose i u posebni elektronski registar. Dokument savjetuje svima da odmah prijave nadležnim tijelima sve sumnjive slučajeve.

Problem korupcije u školstvu je poznat i često se prelijeva na prestižne svjetske fakultete gdje kineski roditelji nastoje financijski impresionirati profesore i dekane. U dokumentu je predstavljen kao manjak integriteta, discipline i poštenja. Profesorima, učiteljima pa čak i odgajateljima u vrtiću strogo se zabranjuje primanje bilo kakvih darova, znakova pažnje od učenika ili roditelja. Zabranjuje se sudjelovanje na domjencima, putovanja, zabava ili druge aktivnosti koje su platili učenici ili njihovi roditelji. Ministarstvo se pokušava boriti i s dodatnim prihodima koje učitelji masovno ostvaruju „sa strane" u obliku privatnih poduka i sličnih angažmana pa se tako dokumentom zabranjuje istodobno obavljanje dvaju poslova i primanje više plaća.

S obzirom na ulogu i mjesto KPK u razvoju Kine, sporno je pitanje koliko je novi pritisak zapravo „nov"; brojni zapadni eksperti pate od sindroma konstantnog iščekivanja velikih promjena u Kini pa se svaki potez jače partijske konsolidacije i predstavlja kao nazadovanje. Partija je oduvijek imala propagandne i političke radnike u svakoj organizaciji, koji su nadzirali i provodili usklađenost s ideologijom i političkim programom. No, bez obzira na sve, činjenica je da KPK u svjetlu rastućih izazova njenom autoritetu, pritiska vanjskog svijeta i drugih aspekata vezanih za nacionalnu i socijalnu stabilnost nastoji biti posebno oprezna. Obrazovanje, i to od vrtića pa sve do fakulteta, Partija vidi kao posebno osjetljivo razdoblje tijekom kojega je bitno što ranije formirati ideološku čistoću, osjećaj pripadnosti većem cilju i čvrsto domoljublje.

Kinesko školstvo mora servisirati ogroman broj učenika uz istovremenu implementaciju zahtjeva Partije, stoga teško možemo očekivati takav visoki standard morala i etičke osviještenosti o kojima govori dokument, i to iz posve praktičnih razloga. Kineski su učitelji slabije plaćeni od prosjeka u državnim službama i imaju puno veću satnicu, zbog čega mnogi odustaju od zanimanja, opterećujući svojom satnicom druge nastavnike. Problem je i nerazmjer uvjeta rada i plaća na razini selo-grad te puno slabijoj socijalnoj sigurnosti, benefitima i sindikatima u usporedbi s drugim sektorima.

Zato ove smjernice više izgledaju kao manifest u kojem je najvažniji partijski i ideološki segment. KPK najviše brine o ideološkoj čistoći poduke, poruka i materijala. Ekstremni slučajevi nedoličnog ponašanja će se dakako sankcionirati, ali sitna korupcija u obliku pripomoći i donacija, posebno u ruralnim područjima neće biti nešto na što će se obraćati prevelika pažnja dok će zarada sa strane i dalje biti van fokusa državnog interesa.