SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
OCJENJIVANJE
 
Kineski socijalni rejting: Ambiciozan sustav ograničenog dosega
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 16.07.2019. - 08:16:02
KOLUMNA - Kineski sustav socijalnog rejtinga je jedna od vodećih tema o suvremenoj Kini, podjednako privlačna medijima i čitateljima. 

Čini se da sustav—kako možemo pročitati u doista pozamašnom popisu članaka i analiza—nagovještava Orwellijansku distopiju totalne kontrole partijske i državne kontrole kroz prisilnu izgradnju društvene arhitekture koja tolerira uniformirane, tipizirane i predvidljiva obrasce reakcija i ponašanja te kažnjava devijacije i slobodan izbor. Iako iza ovakvog prikaza stoje mnoge ozbiljne i renomirane novine, svrha sustava, njegova logika i primjena, sasvim je drugačija.

Prvo što treba istaknuti je da takozvani sustav socijalnog rejtinga zapravo nije nikakav centralizirani i unificirani sustav. Radi se o ideji, odnosno konceptu koja bazira na običnim regulatornim zakonima Kine i proširenoj komunikaciji između raznih državnih tijela i agencija. Ideja socijalnog rejtinga počiva na principu de-anonimizacije prema državi, odnosno uvođenje sustava realnog identiteta. Svaki broj telefona, internetska veza i slično se veže za nacionalni identifikacijski broj. Pri tome je bitno razjasniti da se princip privatnosti u Kini shvaća i realizira nešto drugačije nego u drugim zemljama. Kinezi više cijene međukorisničku anonimnost od anonimnosti prema državi, koju preferiraju zapadni korisnici. 

Kako stoji u planskom dokumentu Državnog vijeća Kine za razdoblje 2014. – 2020., socijalni rejting bi trebao povećati transparentnost države, javni nadzor nad državnim radom i činovnicima, učinkovitije se boriti sa kršenjem korporativnih i poslovnih propisa, sprječavati gospodarske i humanitarne prevare te poboljšati povjerenje u sudove. Planirana veza je dvosmjerna: država nastoji poboljšati odgovornosti i kvalitetu ponašanja građana, a građani paze na transparentnost, korupciju i učinkovitost države i sudstva.

Ideja socijalnog rejtinga se sastoji od financijskog aspekta, regulative i obrazovne komponente. Financijski dio je sličan standardnom bankarskom kreditnom rejtingu kojim se služe banke pri procjeni kreditne sposobnosti korisnika. Razlika je u tome što je vlada odlučila uz pomoć socijalnog rejtinga približiti financijske usluge stanovništvu koje ne ispunjava uvjete za kredit jer, na primjer, ne posjeduje nekretnine, nema ušteđevine ili nikada ranije nije posuđivalo. Kineska narodna banka je uposlila nekoliko najvećih IT kompanija sa velikim bazama podataka vlastitih klijenata da razviju alternativni rejting koji bi se mogao primijeniti u bankarskom sektoru.

No, projekt je bio neuspješan zbog konflikta interesa i prevelike složenosti poduhvata. Trenutno nekolicina kompanija ima svoje rejtinge u kojima korisnici mogu sudjelovati dobrovoljno. U regulatorni dio spadaju sustavi osobnih registara, zatim famozni „crni popisi“ za razne industrije i grane, te zajednički memorandum o izvršenju uz dodatne memorandume o suradnji između različitih agencija. 

Osobni registri su nam poznati iz domaćih sustava OIB-a ili JMBG-a. Fizičke i pravne osobe imaju svoj jedinstveni broj kako bi se osigurala što bolja povezanost između odluka i procesa u kompanijama i konkretnih osoba, posebno u području interneta i telekomunikacija. Drugim riječima, novi broj telefona ili računalo više se ne može kupiti samo „na firmu“ već mora postojati konkretna odgovorna fizička osoba za koju se takve stvari vežu. Svako regulatorno tijelo i agencija ima svoje crne liste. Tekuća je zadaća stvaranje standarada odnosno popisa prekršaja koji će biti prihvaćeni kao kriterij za crnu listu. U slučaju manjih prekršaja, fizičke i pravne osobe prvo dospijevaju u nadzornu listu koja je nešto poput liste povećanog rizika. 

Tijela i agencije su ograničena u svojim kompetencijama i opsegu djelovanja. Zato je svaka crna lista vezana za specifičan sektor koji pokriva relevantna agencija. Na primjer, u farmaceutskoj industriji se crne liste formiraju iz specifičnih zahtjeva i standarada te industrije. Stoga će i sankcije također biti vezane za farmaceutsku industriju. 

Ako dospijete na tri ili više nadzornih lista iz različitih područja, mogu vas prebaciti na opću veliku nadzornu listu te kasnije, u slučaju ponovljenih prekršaja, na crnu listu. 
Nadalje, državna tijela su međusobno povezana memorandumima o razumijevanju i dogovorila o mogućnosti pokretanja disciplinskih mjera protiv ljudi (i kompanija) s crne liste drugih tijela. To de-facto znači da posljedice mogu biti i van područja neke konkretne industrije ili sektora. Trenutno postoji trideset i sedam takvih memoranduma o razumijevanju. 

A sada o onome što najviše zanima javnost—o disciplinskim mjerama. Mjere nisu kaznene, već prisilne prirode. No, vjerujem da su mnogi čitali o milijunima Kineza kojima je zbog ovog ili onog uskraćena mogućnost kupovine zrakoplovnih ili željezničkih karata? 

Ustvari, ne radi se o kažnjavanju za loše ponašanje i pljuvanje na pod već prisili izvršenja zakonski propisanih obaveza. Ako imate neku sudsku presudu ili zakonsku obavezu koju aktivno odbijate ispuniti, tijela i agencije kroz navedene memorandume o suradnji mogu protiv vas poduzeti mjere dok ne počnete izvršavati svoje obaveze. 
Ako je građanin odlukom suda dužan plaćati alimentaciju a izbjegava je plaćati, može mu se uskratiti na primjer kupovina željezničkih karata u višim razredima. Ili, u slučaju kazne za nepropisno parkiranje, prebrzu vožnju, prekršitelj koji ignorira plaćanje može dobiti i nepredvidive poteškoće u obliku skupljeg kredita, zabrane kupovine zrakoplovnih karata ili uskraćivanja neke druge usluge.

Prema odredbama Vrhovnog narodnog suda Kine iz 2015. godine, osobama koje izbjegavaju podmirivanje svojih obaveza lokalni sudovi mogu ograničiti pravo na veliku potrošnju (luksuz) i potrošnju koja nije potrebna za život i poslovanje. 

Drugim riječima, kaznene mjere socijalnog rejtinga stupaju na scenu u slučaju kada se postojeći prekršaj i sudsko rješenje sustavno ignorira, a prekršitelj pri tome živi život kojim javno demonstrira financijsko stanje primjereno za podmirivanje obaveza.
U članku 2. navedene odredbe također stoji da prije penalizacije sudovi moraju procijeniti radi li se o izbjegavanju, odbijanju ili nemogućnosti izvršenja obaveza kako bi se izrekla adekvatna mjera (ako osoba nema sredstava, ograničavanje kupovine zrakoplovnih karata je besmisleno i traži se drugi način, poput nekog humanitarnog ili javnog rada unutar zajednice).

Druga stvar koja zanima čitatelje je naravno sustav nagrada za uzorno ponašanje. Gradovi polako uvode svoje sustave socijalnog rejtinga. Ističe se grad Rongcheng koji je jedan od rijetkih koji dodjeljuje bodove svojim stanovnicima na temelju „pouzdanog“ i „nepouzdanog“ ponašanja. 

Rejting građana Rongchenga raspoređuje se po razredima, od najvišeg AAA (uzor pouzdanog građana) do najnižeg D (potpuno nepouzdan). U razrede se svrstava na temelju bodova, od najviših 1050 do 600 ili niže. Koje pogodnosti odnosno ograničenja donose razredi?Deklarativne pogodnosti najviših razreda AAA i AA su iste: 200 yuana u korist mirovinskog i 100 u korist zdravstvenog osiguranja. Subvencija za rezidencijalnu bolničku skrb od 5%. Za mlađe od 64 godine 100 yuana subvencije za javni prijevoz; starijima oslobođenje od uplate dodatnih troškova za osiguranje od nesreća. Besplatni liječnički pregled za mlađe od 60 godina. Za poduzetnike sa niskoprofitnim projektima, mogućnost apliciranja za beskamatni kredit od 100,000 yuana. Mogućnost smanjenja kamatne stope tekućeg kredita za 3%, i druge, propisima nerazjašnjene pogodnosti.

No, razred A podrazumijeva pogodnosti koja više priliče poslovnim subjektima, zaposlenicima državnih službi i one koji bi to htjeli postati. Tu je lakše napredovanje, olakšana prijava za znanstvene projekte, smanjenje nadzora u kompanijama, prioriteti u državnim natječajima i investicijskim projektima, itd. 

Razred B ne podrazumijeva ništa osim materijala i lekcija o tome kako poboljšati rejting. U mnogim slučajevima građanin ili kompanija može nastaviti koristiti pogodnosti rejtinga A.

Razred C je u blago crvenoj zoni. Ali kao i u slučaju sa razredom A, mjere razreda C se više odnose na kompanije i državne zaposlenike: veća učestalost inspekcija, privremena nemogućnost dobivanja nagrada i titula, nemogućnost sudjelovanja u državnim natječajima za nabavu ili projekte, zabrana testiranja za državnu službu, neke kolektivne mjere u odjelima (i katedrama).

Najniži razred D je otprilike kopija razreda C, samo što fizičke i pravne osobe dospijevaju na crnu listu, prestaju dobivati državne subvencije i ograničava im se mogućnost uzimanja kredita.

Kao što vidimo, pogodnosti razreda AAA i AA nemaju ni financijsku, ni društvenu težinu da potaknu bilo kakvu Orwellijansku društvenu promjenu ponašanja pojedinca. 
Svi građani i kompanije počinju u razredu A sa 1000 bodova. Zato je teško zamisliti kako se u praksi realiziraju pogodnosti razreda A, budući da bi ih na temelju ovoga svi trebali imati u startu. S obzirom na to da u mnogim slučajevima razred B nosi pogodnosti razreda A, opet je pitanje zašto bi se građani i pravne osobe trebali truditi da dospiju u više razrede s obzirom na minorne pogodnosti za kompanije i tek nešto bolje pogodnosti za fizičke osobe.

No, čak i u takvom sustavu, bodovi se oduzimaju za kršenje zakona, propisa ili zakonskih odredbi, a ne za ideološku nedosljednost, slabo pljeskanje na partijskim skupovima ili za slušanje američke glazbe. Osim toga, raspon od razreda A do razreda D je neusporedivo veći (400 bodova) nego raspon od A do AAA (50 bodova) što znači da se trebate namučiti da dospijete na dno.

Uostalom, kada se radi o stvarima poput protudržavnih poruka, glasne kritike vlasti, organizacije političkog prosvjeda ili pokušaja krijumčarenja videozapisa iz Xinjianga, državni represivni aparat će najmanje brinuti vaš socijalni rejting. 

U tom smislu, socijalni rejting je manje bitan od kršenja zakona. Jer za samu činjenicu niskog rejtinga nema posljedica, osim možda vašeg imena i prezimena na nekoj oglasnoj ploči koju čitaju lokalni umirovljenici i čistači. Važniji su prekršaji koji su doveli do niskog rejtinga. Teleportirati na dno se možete, na primjer, ako namjerno počinite kazneno djelo. U tom slučaju, vaša sudska kazna neće biti veća zbog niskog rejtinga ali će niski rejting utjecati na stvari navedene ranije.

Postoje i vremenska ograničenja na evaluaciju informacije o vama i dodavanje/oduzimanje bodova. Na primjer, ako se dospjeli direktno u najniži razred D, sustav će vas pratiti i čuvati „loše“ podatke o vama 5 godina. Isto tako, ako zaslužite pohvalu kineske vlade (na nacionalnoj razini), pozitivna informacija o vama također će se čuvati 5 godina.

Opasnost se dakako krije u nesavršenosti sudstva.

Kao prvo, socijalni rejting se može u budućnosti zlouporabiti kroz nagomilavanje dodatnih ograničenja i kazni. Što naravno postavlja pitanje koliko puta čovjek ili kompanija mogu biti kažnjeni nakon što im sud izrekne presudu ili mjeru. 

Kao drugo, ako su zakoni u startu nepravedni i ograničavaju prava i slobode poput slobode okupljanja, izražavanja ili vjere, onda ni ograničenja socijalnog rejtinga koje slijede nakon prekršaja ne možemo smatrati poštenima ili konstruktivnima. 

Treće, s obzirom na kompleksan mehanizam razmjene podataka i lista kroz ranije spomenute memorandume, postoji mogućnost stvaranja neugodnih situacija začaranog kruga: osoba koja je ignorirala zakonsku obavezu posjećivanja umirovljenih roditelja u drugom gradu, a za što joj je bila uskraćena mogućnost putovanja željeznicom ili autobusom, teško može početi izvršavati obavezu zbog navedenog ograničenja.

Četvrto, u slučaju sa kompanijama i korporacijama, penalizacija se primjenjuje na čitavu upravu—često po principu kolektivne krivnje—što nije uvijek dobro rješenje s obzirom da se u kolopletu kažnjavanja nađu ljudi koji nisu krivi za neki konkretan propust.Na kraju, nije teško primijetiti da je čitava ideja socijalnog rejtinga komplicirana, troma i nema kapaciteta za radikalne društvene promjene izvan segmenta prisile naplate dugovanja i izvršenja zakonskih odredbi.

Genia Kostka iz Freie Universität Berlin je početkom ove godine provela istraživanje koje je pokazalo da je svega jedan od deset Kineza čuo da u Kini postoji takvo nešto. Ne postoji svekineski integrirani sveobuhvatni sustav koji bi po istim standardima i algoritmima pratio sve stanovnike i kažnjavao ih ili nagrađivao.

Jedini sustav koji kombinira visokotehnološko praćenje, veliki stupanj kontrole, kazne i re-edukaciju djeluje u Xinijangu. Ali tamo se politika vlade ostvaruje bez ikakvog socijalnog rejtinga. 

 
You need Adobe Flash Player to view this.
Download it from Adobe.