SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ANALIZA
 
Koliko je Agrokor doista važan u hrvatskim okvirima?
Autor/izvor: Velimir Šonje, Arhivanalitika
Datum objave: 03.04.2017. - 13:14:43
ANALIZA - Cibonin toranj. Nepregledne slavonske ravnice nad kojima lete dronovi za navođenje poljoprivrednih strojeva. Kulmerovi dvori. Teško je reći što je potaknulo ljude na govorenje o tome da Agrokor čini 15% hrvatskog gospodarstva (prvo Otvoreno HRT-a o temi Agrokora); da zapošljava 40,000 ljudi u Hrvatskoj (većina političara); da o njemu ovisi 150,000 ljudi ili obitelji (Vrdoljak) i da je u pitanju opskrba za vrijeme turističke sezone (Dnevnik HRT-a 1.4.). 

Sve podsjeća na histerične naslovnice u ljetnim mjesecima iz devedesetih: «Nema kuna!». Informacija o turistu s devizama koji je naišao na zatvoren poštanski ured na nekome otoku (jer nije bilo mjenjačnice) brzo je putovala do zabrinutih urednika novina u gradovima preko mora. Dok je vijest putovala, lokalni bi ugostitelj bez problema prihvatio višak turističkih deviza. Tržište (gotovo) uvijek pronađe svoj put.

Međutim, pitanje je koliko vremena treba tržištu da pronađe put, koliki su troškovi prilagodbe i tko će ih platiti. Zbog toga  postoji izraziti interes javnosti da sazna koliki je Agrokorov utjecaj na hrvatsko gospodarstvo.

Vladine službe, korporativni analitičari i Agrokor zakazali su u pogledu analize ekonomskih učinaka najveće hrvatske kompanije. Na primjer, HT je prošle godine uz godišnje izvješće objavio procjenu ekonomskih učinaka kompanije, koju je radi kredibiliteta i točnosti (kompanije u pravilu nemaju ekspertizu za procjene makro učinaka) povjerio timu nezavisnih eksperata s Ekonomskog instituta u Zagrebu. To je ispravan put za velike tvrtke.

U nedostatku adekvatnih izvora i analiza o ekonomskim učincima Agrokora, vrlo gruba procjena u nastavku podložna je relativno širokom rasponu pogreške. Stoga od ove analize ne treba očekivati čuda, ali može pomoći stvaranju racionalnog osjećaja za stvarne gospodarske odnose i sistemske rizike vezane uz Agrokor.

Agrokor je prema zadnjem objavljenom godišnjem izvješću (2015.) ostvario ukupan konsolidirani prihod od 49,4 milijarde kuna. Od toga se oko 49 milijardi odnosi na prihode od prodaje roba i usluga. U prvih devet mjeseci prošle godine zabilježen je pad prihoda za 2,2% u odnosu na prvih devet mjeseci 2015. Ako se sličan trend zadržao u zadnjem tromjesečju 2016., procjena prihoda za cijelu prošlu godinu iznosi oko 48 milijardi kuna. To je 14% hrvatskoga BDP-a 2016.
Međutim, usporedba prihoda od prodaje neke kompanije i dodane vrijednosti ostvarene u gospodarstvu nema ekonomskoga smisla. Pravo pitanje glasi koliki je doprinos kompanije dodanoj vrijednosti odnosno BDP-u. Kod međunarodnih kompanija kao što je Agrokor treba voditi računa i o tome u kojoj se državi stvara dodana vrijednost.

Izravni doprinos kompanije bruto dodanoj vrijednosti (BDV-u) sastoji se od zbira ukupnog troška rada s uključenim porezima i doprinosima (radnika i poslodavca), amortizacije koja uključuje i naknadu za koncesije te plaćenih naknada za angažman ostaloga kapitala, što uključuje kamate, premije osiguranja i bruto dobit.
Doprinos BDP-u dobiva se uvećanjem doprinosa BDV-u za plaćene indirektne poreze (PDV) umanjene za subvencije za proizvode. Širi izračun izravnoga utjecaja kompanije na BDP treba uključiti i nove investicije – kupnje materijalne i nematerijalne imovine.

Zaboravi li se da Agrokor posluje u nekoliko država, računica izgleda kao u sljedećoj tablici. Udjel cijelog konsolidiranog koncerna bez uključenih novih investicija može se procijeniti na 3,3% BDP-a, a procjena s uključenim novim investicijama iznosi 3,8% BDP-a. Procjena za 2016. manja je nego za 2015. zbog očekivanog smanjenja bruto dobiti.

Na pitanja o procjeni plaćenog PDV-a vratit ćemo se dalje u tekstu. Za sada treba uočiti da procjena počiva na pretpostavci da koncern svu dodanu vrijednost stvara u Hrvatskoj. Međutim, izravna gospodarska aktivnost u Hrvatskoj predstavlja samo dio ekonomske aktivnosti Agrokora.

Od oko 60.000 zaposlenih u koncernu, svega 49% zaposleno je u Hrvatskoj, uglavnom u maloprodaji, veleprodaji i kiosk poslovanju.

Prema podatku iz Ankete o radnoj snazi (podatak za prosjek godine), ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj 2015. iznosio je 1,589 milijuna. Zaposlenost u Agrokoru u Hrvatskoj predstavlja približno 1,9% ukupnoga broja zaposlenih. U odnosu na službeni broj registriranih zaposlenih u prosincu iste godine (1,307 milijuna), Agrokorov hrvatski udjel iznosio je 2,3%.

Prema godišnjem izvješću za 2015., u Hrvatskoj je ostvareno 22,9 milijardi kuna konsolidiranog prihoda ili oko 47% od cijelog koncerna. Samo Mercator, koji posluje na drugim regionalnim tržištima, imao je 20,5 milijardi kuna konsolidiranog prihoda.

Ako se vrlo grubo pretpostavi da je udjel Hrvatske u prihodu jednak udjelu u dodanoj vrijednosti koncerna, dolazi se do procjene udjela Agrokora u hrvatskom BDP-u od oko 1,8% (=0,47*3,8%). To je približno jednako udjelu u ukupnoj zaposlenosti prema metodologiji Ankete o radnoj snazi.

Međutim, Agrokorov udjel u hrvatskom BDP-u mora biti veći od te brojke. Značajni domaći proizvođači iz sastava koncerna, poput Jamnice, Leda, Zvijezde, Belja, PIK-ova Vinkovci i Vrbovec ostvaruju izvoz u regiji kroz Agrokorove maloprodajne lance Konzum, Mercator, Idea i Roda (ukupno 1,912 prodavaonica 2015.). Može se pretpostaviti da relativno veći dio zaposlenika u maloprodaji u Sloveniji, BiH i Srbiji u većoj mjeri doprinosi prodaji izvoza Agrokorovih hrvatskih kompanija, nego što zaposlenici u maloprodaji u Hrvatskoj doprinose realizaciji uvoza iz Agrokorovih kompanija izvan Hrvatske.  Ipak, razlika koja proizlazi iz tih odnosa ne može znatno utjecati na rezultat. Imajući na umu i inače veliku mogućnost pogreške, nećemo puno pogriješiti ako zaključimo da se Agrokorov izravan doprinos hrvatskom BDP-u kreće oko 2% ili malo iznad toga postotka.

Usporedba s dodanom vrijednošću ključnih domaćih operativnih kompanija iz sastava koncerna i objavljenim podacima o porezu ukazuje da procjena ne može bitno odstupati od 2%-2,5%.

Kod ovako grubih procjena uobičajeno je pokušati doći do procjene alternativnom metodom, kako bi se testiralo da li alternativan način procjene dovodi do velikih razlika u rezultatu.

Dionice nekih od najvažnijih proizvodnih kompanija iz sastava koncerna uvrštene su na burzi: Jamnica, Ledo, Zvijezda, Belje, Vupik i PIK Vinkovci. Grubo procijenjena bruto dodana vrijednost ovih kompanija na temelju financijskih izvješća za 2016. objavljenih na Zagrebačkoj burzi iznosi 2,1 milijardu kuna ili 0,7% bruto dodane vrijednosti hrvatskoga gospodarstva.

Međutim, uvjerljivo najveća hrvatska kompanija u koncernu je Konzum. Njegove dionice više ne kotiraju na burzi, pa izvješća 2016. još nisu objavljena. Na temelju javnih financijskih izvještaja za 2015. iz baze sudskog registra, može se grubo procijeniti bruto dodana vrijednost Konzuma u iznosu od 0,8% bruto dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva. Taj se udjel nije mogao značajnije promijeniti 2016. Kada se iznosi zbroje i doda vrlo gruba procjena udjela ostalih kompanija, investicija i plaćenog PDV-a umanjenog za subvencije, procjena se ponovo smješta u raspon 2% – 2,5% BDP-a. Tako se procjena potvrđuje i s podacima o pojedinim kompanijama.

Osim toga, Agrokor je objavio da godišnje plaća oko 3 milijarde kuna poreza i doprinosa u Hrvatskoj, od čega najveći dio za PDV. Prema podacima za opću razinu države, godine 2015. uplaćeno je 123,8 milijardi kuna poreza i doprinosa. Agrokorovih 3 milijarde čini 2,4% toga iznosa. Ako je kompanija u priopćenju govorila o plaćanjima 2016., kada su prihodi države bili znatno veći nego 2015., udjel je mogao iznositi malo manje, oko 2,3%. I ta se procjena smješta u ranije procijenjeni interval.

Sada se vidi i otkud potječe procjena o 2 milijarde kuna plaćenog PDV-a. Porezi, doprinosi i druga davanja na rad na razini koncerna iznosila su 1,7 milijardi kuna 2015. (podatak iz godišnjeg izvješća). Kako se oko polovice zaposlenih nalazi u Hrvatskoj, ima smisla pretpostaviti da se pola iznosa (oko 860 milijuna) plaća u Hrvatskoj. Nadalje, među drugim poreznim i sličnim davanjima najvažniji je porez na dobit. S obzirom na strukturu kompanije, iz godišnjeg izvješća nije moguće procijeniti koliko se točno plaća u kojoj zemlji (podatak se može rekonstruirati pregledom financijskih izvještaja svih kompanija iz svih država, no to je bio prevelik zadatak). Međutim, na razini aproksimacije makroekonomskih učinaka nećemo puno pogriješiti ako spomenuti iznos od 3 milijarde kuna plaćenih poreza i doprinosa grubo podijelimo na 2/3 PDV-a i 1/3 ostalih poreza i doprinosa. Otud 2 milijarde u prvoj tablici.

Kao i kod ranijih procjena, raspon pogreške nije mali. Zbunjuje što su i ministar financija i koncern prvo tvrdili da nema poreznih dugova, ali kad je Roglićev Orbico pokrenuo lavinu blokada računa u redu se prema pisanju Jutarnjeg lista navodno našla i država. Stoga nije jasno je li 3 milijarde stvarno plaćeni ili obračunati porez. S obzirom na iznose blokada za poreze koji se spominju u medijima, razlika ne može biti toliko velika da ugrozi razumnost iznesene procjene
Najveći dio koncerna Agrokor je vertikalno integrirani lanac u kojem se spajaju poljoprivredna proizvodnja, prehrambena industrija i trgovina. Agrokor koristi slogan od polja do stola kako bi ilustrirao stratešku orijentaciju. Prema tome, u proizvodnom dijelu koncerna postojala je tendencija stvaranja spojenih odnosno zatvorenih lanaca isporuka, čija je dodana vrijednost već uključena u gornju procjenu.

Dio nabavki roba i usluga od dobavljača izvan koncerna odnosi se na uvoz. U najvećoj mjeri se ostvaruje kroz Ledo i Zvijezdu – prema nekonsolidiranim podacima s kojima raspolažemo za 2014. između 33% i 40% njihovog prihoda – dok su kod drugih većih operativnih kompanija ti udjeli manji. Uvoz valja izdvojiti, jer osjetne učinke duž lanaca dodane vrijednosti stvaraju samo domaće isporuke domaćih roba i usluga velikim Agrokorovim kompanijama i maloprodajnim lancima u Hrvatskoj i regiji. Krajnji učinci zavise o širenju krugova duž mreže domaćih isporuka, ali ih u svakom novom širem krugu umanjuje uvoz.

Bilo bi neozbiljno procjenjivati šire učinke u tekstu ovakve vrste. Nitko osim Agrokora ne zna detaljnu troškovnu strukturu, uvoznu komponentu (o tome nema informacije u konsolidiranim izvještajima) i nitko osim Agrokora ne zna procijeniti dužinu dobavljačkih lanaca te njihove troškovne strukture i sklonosti uvozu. Vedrana Pribičević je u tekstu o Agrokoru u Jutarnjem listu prošle subote dala naslutiti da bi se pomoću mrežnih modela mogle raditi procjene širenja učinaka. Njen prijedlog je vrlo koristan za procjene financijskih veza i rizika vezanih uz Agrokor. Međutim – ovo je naizgled suprotno ekonomskoj logici – suštinski nije važno jesu li multiplikatori duž lanaca nabave veliki ili mali, i treba li procjenu izravnog doprinosa koncerna BDP-u između 2 i 2,5% množiti s multiplikatorom 2, 3 ili 5 (potonje je iznimno malo vjerojatno s obzirom na strukturu hrvatskoga gospodarstva) kako bi se izračunali širi učinci odnosno dosezi kompanije. Važno je jedino koliko su ti lanci nabave sposobni za prilagodbu promjenama koje će uslijediti.

Naime, svaki vrlo veliki gospodarski entitet u mrežnom je smislu dovoljno velik i utjecajan da može izazvati osjetne učinke te predstavlja sistemski rizik. Prestane li Agrokor poslovati ili poslovanje ozbiljno zastane, jasno je da će se pojaviti domino efekt. On se vjerojatno već pomalo osjeća. Zbog toga pravo pitanje ne glasi dokle sežu Agrokorovi širi utjecaji kroz tehničke input-output koeficijente i financijske veze koje ih prate. Taj dio dodane vrijednosti ionako ne proizvodi Agrokor, nego njegovi domaći dobavljači i financijeri.

Prava pitanja glase: (1) koji dijelovi posrnule kompanije su poslovno održivi i što je sve potrebno (i koliko vremena) da zdravi dijelovi nastave normalno poslovati te (2) koji dijelovi lanaca nabave su poslovno održivi i što je sve potrebno (i koliko vremena) da i oni nastave normalno poslovati? Drugo pitanje je osobito važno za domaće dobavljače koji kroz sustav Agrokora plasiraju proizvode u Hrvatskoj i regiji.

Svjedočili smo da neki dobavljači koji se osjećaju robusno u odnosu na Agrokor namjerno plasiraju informacije o poslovnim vezama kako bi se reputacijski zaštitili od krize. Predsjednik Uprave Podravke još u prvom Otvorenom na temu Agrokora je izjavio da godišnje isporuke Podravke koncernu iznose 600 milijuna kuna. Mudar potez, jer je svatko mogao izračunati da 600 milijuna predstavlja svega 14% konsolidiranog prihoda i manje od 20% kapitala kompanije. Slično tome, i za neke druge kompanije zbog kapitalne snage (Adris) i kombinacije kapitalne snage i diversifikacije portfelja te distribucijskih lanaca (Atlantic) može se iz makroekonomskih visina preliminarno procijeniti da su strukturalno otporne na krizu u Agrokoru (iako to ne znači da ih ne čeka neki oblik prilagodbe). No, za većinu partnera nije moguće utvrditi otpornost, jer javnih podataka o poslovnim odnosima jednostavno – nema. To naravno ne znači da većina ovisnijih partnera nije sposobna za prilagođavanje.

Lančane efekte za sada nije moguće procijeniti, ali valja podsjećati da Agrokor, kao i svaka druga tvrtka, u krajnjoj liniji postoji samo zbog kupaca. Kupci traže dobra zbog potrošnje ili investicija u materijalnu i nematerijalnu imovinu. Iz te perspektive, sam Agrokor nije bitan, kao niti jedna druga kompanija, bez obzira na veličinu. Ako kupac traži robu X i ne pronađe ju u Agrokoru odnosno Konzumu ili srodnom maloprodajnom lancu, netko drugi će ju ponuditi. To vrijedi za svaku robu na tržištu.  Podsjetimo na priču s početka, kako su turist i ugostitelj s početka teksta davnih dana uspješno riješili nedostatak inače hiper-regulirane robe – novca.

Ako je suditi prema profitabilnosti Jamnice, Leda i Zvijezde, njihovi su proizvodi vrlo traženi i vjerojatno bi drugi trgovac rado doveo tako tražene proizvode do kupaca i da nema Konzuma. Isto vrijedi za druge domaće proizvode dobavljača, ako se traže i dobro prodaju. Preslagivanje kanala distribucije i prodaje može izazvati određene troškove, no ako su ljudi spremni plaćati proizvod čija dodatna isporučena jedinica ne stvara dodatni prihod koji je manji od dodatnoga troška, vjerojatno će se uz razumnu cijenu naći netko spreman financirati tranziciju – restrukturiranje distribucijskog lanca. Zbog toga je spominjanje problema u opskrbi Jadrana u vrijeme turističke sezone promašeno. Tamo će potražnja biti ogromna i isplatit će se brzo reagirati ako negdje nešto zapne s isporukama roba ili usluga iz koncerna.

S druge strane, vertikalno integrirana struktura poput Agrokora vjerojatno je donosila djelomičnu prednost u maloprodaji vlastitim proizvodima i proizvodima partnera koji su ga vjerno pratili u realizaciji strategije vertikalne integracije (od polja do stola) i regionalne ekspanzije. Razumno je pretpostaviti da se neki domaći proizvodi ne mogu jednako lako probiti do potrošača kroz druge kanale. U složenoj igri ponude i potražnje potrošač nije uvijek apsolutni suveren. Postoji i ona druga logika Steve Jobsa, koja kaže da ljudi ne znaju što žele dok im netko ne pokaže proizvod.

Premda je Jobsova, i ta je slika svijeta polovična. Stvarnost je negdje između teorije suverenog potrošača i Jobsove teorije potrošača – ovce. Pravo pitanje stoga glasi što je to u Agrokoru i vezano uz Agrokor što ne bi moglo doprijeti do potrošača u nekom drugom aranžmanu, kroz druge distribucijske kanale koji favorizraju svoje uhodane dobavljačke strukture? Tu počinje priča o sistemskom riziku. Tri velike slavonske kompanije (prije svega Belje, a za njima i Vupik te PIK Vinkovci) još nisu profitabilne, ali su iznimno važne za ionako posrnulo gospodarstvo istočne Slavonije i Baranje. Neki srednje veliki dobavljači prema dostupnim informacijama veoma zavise o Agrokorovoj maloprodaji u regiji i pitanje je koliko i kako mogu restrukturirati proizvodne portfelje i distribucijske kanale.

Općenito, ako su Agrokorove operativne kompanije solidne i ako dobavljači Konzuma imaju proizvode sa solidnim odnosima cijene i kvalitete koje ljudi traže, tržište će pronaći svoj put. Baš kao i onda na udaljenom otoku, kada je turist poljubio vrata lokalne pošte i u miru pojeo ribu plativši u čvrstoj valuti. Danas na otoku u sezoni rade četiri mjenjačnice. No, trebalo je vremena da se tržište konsolidira.

http://arhivanalitika.hr/blog/agrokor-prvi-dio-velicina-i-ekonomski-ucinak/

 
You need Adobe Flash Player to view this.
Download it from Adobe.