SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
NA PUTU MIRA
 
Korejsko popuštanje: Kim Jong-un izborio se za solidan manevarski prostor
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 02.05.2018. - 19:31:53
KOLUMNA - Susret lidera dvaju Koreja, koji su gotovo svi mediji nazvali "povijesnim", prošao je u (ne)očekivano pozitivnoj atmosferi.

Kim Jong-un i Moon Jae-in napunili su sastanak simbolikom zajedništva i uzajamnog razumijevanja te potpisivanjem zajedničke deklaracije nagovijestili potpisivanje mirovnog sporazuma, smanjenje ratne prijetnje, denuklearizaciju, pretvorbu demilitarizirane zone u zone mirovnu zonu i infrastrukturno povezivanje.

Osim općih fraza, strane nisu precizirale mehanizme i uvjete potrebne za implementaciju spomenutih odluka. S obzirom na sve dosadašnje neuspjele pokušaje bilateralne normalizacije i slične izjave (1974., 1991., 2000. i 2007.) nedostatak preciznih formulacija uvjetovan je oprezom.

Unatoč tome što međukorejski dijalog nije nova pojava, ovaj sastanak privukao je veliku pažnju zbog dosad zaoštrene retorike između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una, koja je bila popraćena neviđenim intenzitetom testiranja interkontinentalnih balističkih projektila i nuklearnog oružja.
Međunarodna dimenzija sjevernokorejskog problema u potpunosti je zasjenila bilateralni međukorejski dijalog.

SAD i Sjeverna Koreja su, svaki na svoj načine težile takvom ishodu. Washington je od trenutka uvrštavanja Pyongyanga u Osovinu zla nastojao prikazati Sjevernu Koreju kao globalni problem, a Pyongyang je razvoj svog nuklearnog potencijala povezivao sa američkom prijetnjom. Zaokret Sjeverne Koreje od prioriteta vojnog razvoja znanog kao "songun" prema naznakama implementacije politike "byungjin", kojom se paralelno s nuklearnim obrambenim kapacitetom gradi i reformira ekonomija, privukao je pažnju dvije zemlje koje su ostale na marginama trenutnog procesa: Japana i Rusije.

Strahujući da bi Sjeverna Koreja u svom nuklearnom izdanju mogla projicirati bolju sliku u svijetu i regiji, a posebno da bi rješavanje problema u teoriji moglo zbližiti SAD i Kinu, Japan je uložio puno diplomatske energije kako bi se nametnuo kao čimbenik. Već 9. svibnja, Japan, Kina i Južna Koreja održat će trostrane pregovore oko trenutnog i budućeg stanja. Shinzo Abe najavljuje diskusiju o problemu otetih Japanaca u Sjevernoj Koreji, ali će najvjerojatnije uz to pozvati strane na oprez i daljnju strogu provedbu sankcija.

Rusija, čiji je sigurnosni položaj u kontekstu sjevernokorejskog nuklearnog problema najmanje rizičan, zainteresirana je da bude dio priče o usjpehu. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je nakon sastanka sa sjevernokorejskim kolegom Ri Yong Hoom naglasio da je inicijalno zbližavanje rezultat zajedničkih lanjskih kinesko-ruskih Smjernica za normalizaciju. Priznajući ključnu ulogu sigurnosnih garancija SAD-a, ruska strana je iz razumljivih razloga zainteresirana za širokoformatni proces, nalik propalim pregovorima Šestorke.

Uz pomoć spretne preventivne bilateralne diplomacije sa zemljama susjedstva, prvo Kinom, koju je Kim Jong-un posjetio krajem ožujka, a zatim i Južnom Korejom, Pyongyang nastoji kreirati saveznike i dobiti sigurnosne, ekonomske i političke garancije te snažnu podršku uoči najavljenog susreta s Donaldom Trumpom. Sjeverna Koreja se želi predstaviti kao suvremena, neizolirana zemlja s velikim političkim kapacitetom i regionalnim utjecajem.

Peking ništa ne gubi. Kina priželjkuje obustavu nuklearnog i balističkog programa Pyongyanga kao i bilo koja druga zemlja. Smirivanje situacije i pozitivnu dinamiku Kina može, hoće i u određenim trenucima već jest, predstavila kao uspjeh vlastitih napora. Ovo se ponajprije odnosi na prijedlog takovzanog "double freeza", kojim SAD i

Sjeverna Koreja istovremeno obustavljaju vojne provokacije. Budući da u ovom kontekstu ujedinjenje Koreja i pojava američke vojske na kineskoj granici praktički nisu mogući, Kina nije ugrožena nadolazećim dijalogom između Kim Jong-una i Donalda Trumpa.

Što možemo očekivati?

Očigledno je da će predsjednik Južne Koreje, Moon Jae-in američkom kolegi nastojati predstaviti proces u vrlo pozitivnom svjetlu i uvjeriti ga u potencijal mirne politike i diplomatskih rješenja. Od toga ovisi krediblitet njegovog programa i daljnji izborni uspjeh.

Kim Jong-un je primoran nastaviti s novim modelom ponašanja. Primarni minimalan cilj Pyongyanga je ukidanje sankcija. Drugi, ambiciozniji cilj je ukidanje sankcija i pristupanje međunarodnoj zajednici uz očuvanje nuklearnog obrambenog potencijala. Povratak prijašnjem modusu oštre retorike i balističkih i nuklearnih testova je moguć (analitika satelitskih snimaka portala 38 north pokazuje da su poligoni i dalje funkcionalni), ali je, po svemu sudeći i zbog navedenih ciljeva neželjen.
Kim Jong-un zna da ima iskoristiv manevarski prostor, čak i u sferi međunarodnog prava. Povratak Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja iz 1968. godine, iz kojeg je režim istupio 2003. dobra je i niskorizična opcija.

Sporazumom se određuju mehanizmi čuvanja nuklearnog oružja od dospijeća u treće zemlje, ali ne i demontaža potencijala. U takvoj varijanti, Kim Jong-un bi bio primoran pustiti stručnjake iz Međunarodne atomske agencije u svoja postrojenja, što je svakako manje zlo. Pyongyang ionako nije kanio prodavati ili poklanjati "sveto" oružje nikome, stoga bi ova opcija bila ustupak bez ustupka. Sve što nema veze s fizičkim uništenjem nuklearnih bojevih glava, sjevernokorejski je legitimni "blef".

Sastanak s Trumpom teško da će donijeti nekakve radikalne promjene. Uostalom, režimu u Pyongyangu one i ne trebaju. Sama činjenica susreta s američkim predsjednikom dovoljna je za međunarodnu legitimizaciju i unutarnju pobjedu. Problematični mogu biti različiti pogledi na denuklearizaciju. Tu sve ovisi o fleksibilnosti Trumpove administracije, govorničkih sposobnosti Moon Jae-ina i utjecaju Japana. Sva ozbiljna pitanja poput pripreme potpisivanja mirovnog sporazuma, međunarodnih sigurnosnih garancija, modusa denuklearizacije, diplomatskih i gospodarskih odnosa u ovom trenutku nije moguće riješiti.

Ukoliko Trump procijeni da je SAD dovoljno jak, odgovoran i siguran, može predložiti labavu i generalizirajuću deklaraciju prema južnokorejskom modelu. To će biti sasvim dovoljno. No, Trump nema puno prostora za povratak na konfrontacijsku liniju. Pozitivan simbolizam je već nadrastao realnost, a Južna Koreja je strateški saveznik Amerike – negiranje staranja Moon Jae-ina ne bi bilo katastrofalno, ali svakako negativno.

Pitanje je u koju stranu će se zanjihati klatno Trumpova ega i ambicija; u stranu nepomirljivog predsjednika realista ili u stranu prvog u povijesti SAD-a sjevernokorejskog "goluba". U ovom kontekstu, razgovori o Nobelovoj nagradi za mir nisu poželjni jer glorificiraju zapadne zemlje, a negiraju nastojanja Kim Jong-una, koliko god neiskren ili uvjetovan nepovoljnim stanjem taj zaokret bio.

Sve o čemu bi lideri htjeli i morali razgovarati neće biti moguće spomenuti bez uzajamnih optužbi i složenog spleta kompromisnih rješenja. No, ako znamo da je Kim Jong-un taj, kojemu treba primirje i gospodarska pomoć, možemo očekivati da će biti pomirljiviji kako bi dodatno stavio SAD u neugodan položaj i osnažio svoju međunarodnu poziciju.

Povratak širokom multilateralnom formatu pregovora ne bi bilo dobro rješenje. Nemamo razloga pretpostaviti da i ovaj put sve zemlje ne bi htjele promovirati svoju agendu i baviti se svojim ciljevima. Uski pregovorni format pomogao bi režimu u Pyongyangu da se osjeti poštovanim i sigurnim.