SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
LOŠE NAVIKE
 
Lakše gubimo godine nego kilograme
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 19.03.2017. - 21:30:47
KOLUMNA - Oduvijek sam imao problema s debljinom. Otkad znam za sebe na nekoj sam dijeti. Tih različitih, djelotvornih dijeta isprobavao sam ko lud.

Najgora mi je bila ona s kupusom, najdraža UN dijeta, najefikasnija dijabetičarska. E, da, dijabetičar sam, tip2. Stiglo sa stresom, prehranom, sokovima, ugljikohidratima. Gledam sad kroz prozor prolaznike i vršim trbušni monitoring. Prema statistici, čak 64% Hrvata je pretilo, 19% djece, 52% žena. Ove koje ja gledam u prolazu nekako mi djeluju zgodno, vitko, lijepo. Čak ni slastičarnica ispod prozora nije ''poboljšala'' statistiku.

Hrvati su lijep narod, a moj prag tolerancije valjda je viši od zdravstvenih parametara. Prije tridesetak godina smijali smo se i ismijavali Amerikance. Njihova debljina bila nam je groteskna, posebice kad bi onako debeli sjedili u brzogriznim restoranima trpajući u sebe tisuće bezvrijednih kalorija.

A onda smo postali Amerikanci. Htjeli smo njihov način života i uključili smo ga u naše društvo. Možemo se vaditi na to da imamo jake kosti, genetsku predispoziciju ili na to da je hrana nekvalitetna. Istina je pak da smo se ulijenili, više smo pred televizorom, manje u šetnji, a i jeftinije nam je kupiti gotovu, prženu hranu po trgovačkim centrima, tu su i brojne pekarnice, pa slatka i slana jela, jeftini prehrambeni proizvodi jakih okusa, dostupni i na svakom uglu. Prije više od trideset godina žene, majke, kraljice i poneki otac kuhali su dan prije ćušpajz za objed, nedjeljom se objedovalo uz domaću juhu, meso, krumpir.

Danas se to sve promijenilo. Promijenili smo se i mi sami. No, kako educirati ljude na zdravu prehranu? Kako izbjeći jo-jo navike i nagrađivanje samih sebe kad smršavimo? Kako promijeniti vlastiti stav u glavi i odreći se otrova zbog kojeg postajemo debeli, bolesni, depresivni, asocijalni? Sve više je restorana sa zdravom prehranom, netko propisuje makrobiotiku, netko vegetarijanstvo, netko mediteransku prehranu. Eno, lokalna zagrebačka televizija ima dvije emisije posvećene debljini: u jednoj slovačka nutricionistica govori o zdravoj prehrani, u drugoj, pak, iritantno pričljiva voditeljica tu i tamo dopusti gostima koju riječ pa oni zbore o prevenciji težine i vođenju dnevnika prehrane i unosa kalorija. Većina nas kvadriplegičara i ljudi u kolicima ima problema s težinom i dijabetesom. Nepokretnost i smanjena aktivnost zahtijevaju posebno kontroliranu ishranu.

Zašto osim zdrave prehrane u školama i bolnicama ne bi bile edukacije i za djecu i roditelje? Što vrijedi ako se djeca u školi hrane zdravo kad ih poslije roditelji ''kupuju'' hamburgerima? Debljina ubija, a bolnice su prepune pacijenata zbog moždanih udara, srčanih, dijabetesa. Iskreno, umro sam od straha kad su govorili o dijabetesu kao tihom ubojici. Unosiš sol, šećer, a dijabetes bez ikakvih znakova uništi bubrege, pa tromboze i amputacije nogu. Užas. A gdje su savjetovanja za osobe s invaliditetom?

Zašto nutricionisti, s obzirom na kvalitetu života, ne prepišu doživotnu dijetu po kojoj će se netko hraniti? Slično je i s ostatkom Hrvata. Sve više nas vadi krv i gleda što nas genetski deblja pa se prema tome ravnamo. Problem je i u tome što zdrava hrana danas i košta. Nekoć je smeće od tih grickalica bilo skuplje od povrća. Danas te povrće košta kao da kupuješ kavijar. Hrvati su, prema istraživanjima, spremni dati i više da bi kupili domaće i kvalitetno voće i povrće. Ovdje je bitna i država koja bi umjesto davanja poticaja gramzivim Gazdama trebala poticati zdravu i kvalitetnu prehranu i sam uzgoj zdrave hrane. Za to treba kopernikanski obrat od vrha Vlade pa do tek rođenog djeteta kojemu već prvom prehranom treba stvoriti dobre navike.

Navike. Stekli smo nove navike koje svjesno trebamo amputirati, prije no što nam amputiraju neki dio tijela zbog proždrljivosti i razmišljanja ''neće to mene''. Ima neka vježbaonica u SAD-u na kojoj piše: ''Kad stignu izvanzemaljci, prvo će pojesti debele...'' Vježbanje, prehrana, šetnje, psihološka pomoć, volja i smisao u zdravom životu. Sve su to komponente za prestanak amerikanizacije. Sveli smo se na jednomjesečno žderanje junk fooda iliti smeća i višemjesečno gutanje dijetetskih pripravaka. A onda opet jedan mjesec smeća i tako dok ide. A ide sve kraće jer debljina skraćuje život i do sedam godina.

Možda mislimo da još imamo godina na lageru, no nažalost, lakše gubimo godine nego kile. Bojim se, i za sebe i za nas.

 
 
 kursevi.com