SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTERVJU
 
Matić: Hrvatska godišnje gubi stotine milijuna eura jer nema strategiju gospodarenja otpadom
Autor/izvor: Siniša Malus, sinisa.malus@seebiz.eu
Datum objave: 13.05.2018. - 14:04:00
Zadnja izmjena: 13.05.2018. - 20:07:11
INTERVJU - Ekologija u Hrvatskoj postaje tema broj jedan i sve češće zauzima medijski prostor, pa je tako i javnost sve svjesnija obveze čuvanja okoliša u kojem živimo. 

Otpad je u Europi legitiman biznis, a u Hrvatskoj se čini kako je to nerješivi problem koji izaziva dodatne troškove te društvene i političke tenzije. O svemu ovome razgovaramo sa Zoranom Matićem, direktorom Kemis-Termocleana.

SEEbiz: Kemis-Termoclean jedna je od najuspješnijih domaćih tvrtki koja se bavi zbrinjavanjem otpada. U kojoj ste trenutačno poziciji na tržištu?

Matić: Tvrtka je osnovana prije više od dvadeset godina od strane Kemisa Slovenija i tada je bila registrirana na adresi mog stana, jer je naša djelatnost bila prilično nepoželjan susjed. S vremenom se situacija mijenjala i ljudi su postali svjesniji činjenice da otpad koji se producira mora biti i adekvatno zbrinut, a najjeftinije je da to bude u blizini nastanka. Godine 2004. te 2007. kupili smo skladišni prostor i zemljište u Jastrebarskom, tako da danas radimo na pet lokacija - dvije su u Zagrebu, jedna u Jastrebarskom, jedna u Rijeci i jedna u Novom Vinodolskom. U planu je svakako i daljnje širenje kroz planirane investicije. Trenutno zapošljavamo 62 djelatnika. Ako nam se planirane investicije ostvare, taj broj bi mogao značajnije porasti.

SEEbiz: Koliko investicija vam je bilo potrebno za dosadašnji razvoj?

Matić: Uz skladište i zemljište investirali smo većinom u opremu i specijalna vozila neophodna za rad, a radi se o ukupnom iznosu od oko 3 mil. Eura. Nova oprema je nezaobilazno ulaganje, tako da ćemo u narednom razdoblju sigurno odvojiti dodatan iznos za razvoj. Primjerice, planiramo pokrenuti novu uslugu - preuzimanje i reciklaža plastičnih brodova.

SEEbiz: Kako ste se odlučili baš za tu uslugu?

Matić: Prepoznali smo nepopunjenu tržišnu nišu i odlučili se da ćemo mi obavljati reciklažu brodova - budući da se stakloplastika od koje su napravljeni teže obrađuje, drugim tvrtkama nije bilo interesantno baviti se time, a mi imamo inozemno iskustvo. Pored navedenog planiramo s našim partnerom u Crnoj Gori, tvrtkom Hemosan, proširiti suradnju te zajedno sudjelovati na natječajima za takve poslove.

SEEbiz: Inače, može se reći da u inozemstvu i obavljate veći dio posla, budući da otpad izvozite.

Matić: Tako je, 60-ak tisuća tona otpada koje prikupimo godišnje gotovo u potpunosti završi u izvozu. Radi se o uglavnom opasnom i neopasnom industrijskom otpadu. Naša zemlja plaća tu uslugu poduzećima u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, a uskoro i Poljskoj. Sve to se događa jer u Hrvatskoj ne postoje postrojenja za obradu otpada koja bi kapacitetom zadovoljila naše potrebe.

SEEbiz: Što Hrvatska može učiniti da samostalno obrađuje otpad i zarađuje na isti način?

Matić: Hrvatska svake godine gubi nekoliko stotina milijuna eura jer nema strategiju ni infrastrukturu za gospodarenje otpadom i pratećim sirovinama. Nužno je u prostorne planove upisati lokacije za gospodarenje otpadom kako bi se izgradili objekti za tu namjenu, posebno centri za gospodarenje otpadom. Zasad je napravljeno samo tri od planiranih 19. Također, potrebni su i pogoni za termičku obradu otpada – treba nam najmanje četiri za komunalni otpad i jedan za posebni otpad, a koji zasad ne postoje. Sve grane industrije u Hrvatskoj proizvode otpad koji bi se mogao obrađivati u takvim objektima: farmaceutska industrija, proizvodnja nafte i plina, prehrambena, servisna mreža za vozila, medicinske ustanove, obrađivači otpada, petrokemijska industrija, proizvođači boja, lakova i drugih kemikalija, postrojenja za obradu komunalnih otpadnih voda, brodogradilišta…

SEEbiz: Zašto to po vašem mišljenju još nije učinjeno?

Matić: Političari se ne usude donijeti potrebne odluke, kako im ne bi pala popularnost. Komunalni otpad iz Dubrovnika, primjerice, vozi se u Varaždin, što si Dubrovnik može priuštiti, ali je takav sustav dugoročno neodrživ. Otpad koji neka lokalna jedinica proizvede treba moći i zbrinuti. U zapadnoj je Europi samorazumljivo da se otpad prerađuje tamo gdje i nastaje, no Hrvatska je u opasnosti i od plaćanja penala zbog svoje neorganiziranosti i neodgovornosti. Ako se stvari po pitanju otpada prepuste stihiji, postoji mogućnost da zbrinjavanje u nekom obliku završi u rukama organiziranog kriminala, tako da država što hitnije mora donijeti potrebne odluke, ma koliko one bile bolne.

SEEbiz: Kad smo kod saniranja gradskog otpada, mediji su danima problematizirali situaciju nelegalnog odlaganja zagrebačkog mulja na međimurska polja. Kao tvrtka koje se između ostalog bavi i sanacijom takve vrste otpada, kako vi vidite cijelu situaciju?

Matić: U ovom periodu, dok Grad Zagreb još uvijek nije jasno razriješio pitanje ugovora s prethodnom tvrtkom koja evidentno nije obavljala posao na način na koji je to bilo dogovoreno i propisano javnim natječajem, mi smo zaduženi za sanaciju i odvoz mulja sa zagrebačkog pročistača. Naišli smo na poprilično alarmantnu situaciju vezano uz količine i u prva dva tjedna smo odvezli cca 13000 tona. Mi smo i ranije bili zaduženi za taj posao i ponosno mogu reći da niti u jednom trenutku nije dolazilo do problema ili neregularnosti. Zagrebački mulj odvozimo u Mađarsku gdje se on uredno sanira bez ikakvih opasnosti za okoliš i građane. Industrija sanacije otpada ne dopušta niti najmanja odstupanja, a pogotovo ne kršenje pravila i zakona na način kojem smo nažalost imali prilike svjedočiti.