SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
USPON I PAD
 
Misterij Ye Jianminga
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 19.03.2018. - 10:56:17
KOLUMNA - Svatko tko se kreće u krupnijim poslovnim vodama zna da je svijet velikog novca prepun prevaranata, agenata, avanturista i oportunista raznoga kalibra. 

I svatko tko drži do reputacijske i financijske sigurnosti svoga poslovanja u današnjem kompleksnom svijetu ima znatno teži zadatak manevriranja u moru raznih ponuda i sumnjivih, privlačnih mogućnosti. Nije rijetkost već dobra praksa da kompanije preko mreže pouzdanih izvora, koje se često isprepliću s obavještajnim službama, te poslovnih kontakata u drugim kompanijama vrše provjeru potencijalnog partnera. Na engleskom se to zove background check. 

Opasnost vreba odasvud. Čak i iz Kine. Opća je reputacija kineskih kompanija koje na strana tržišta izlaze sa velikim investicijskim projektima ili infrastrukturnim ponudama da su sigurne. Sigurne su jer su većinom sve državne i uživaju garancije i potporu Pekinga te velikih kineskih državnih banaka. No, Kina je velika zemlja s iznimno razgranatim financijskim legalnim, paralegalnim i ilegalnim izvorima financiranja, kreditiranja i ulaganja. Osim toga, kineske kompanije u zadnje vrijeme imaju problema sa državnom kontrolom i suzbijanjem „iracionalnih investicija“ i pretjeranog zaduživanja.

Prošle godine, kineska kompanija CEFC poželjela je kupiti 14,16% Glencoreovog udjela u ruskoj kompaniji Rosnjeft za 9,1 milijarde dolara. Ruska je strana bila iznimno zadovoljna, ponuda je bila dobro prihvaćena i budući partneri su krenuli u finalizaciju financijskog modela otkupa. Tada je bilo dogovoreno da će ruska banka VTB24 kreditirati CEFC s pet milijardi. Kao garanciju, Kinezi su Rusima ponudili još nekupljene dionice Rosnjefta. Iako je takva zanimljiva kombinacija trebala izazvati barem nekakve sumnje, nije. Sve dok direktor CEFC, Ye Jianming nije nestao. 

Prema nekim izvještajima, kineske vlasti su počele istragu Yea kojeg sumnjiče za gospodarski kriminal. Portal Oilprice.com obraća pažnju da je izvještaji nalikuju na atmosferu koja je prethodila preuzimanju kontrole nad Anbangom. Prema navodma portala, South China Morning Post je napisao da anonimni izvori javljaju kako je država preuzela svakodnevne operacije CEFC-a dok je Ye pod istragom.

Zbog takvih glasina, analitičari i investitori počinju sumnjati u ostvarivost akvizicije dogovorenog udjela Rosnjefta.Tko je tajnoviti Ye i kako se našao u ovakvoj situaciji, najbolje je istražio ruski sinolog Leonid Kovačić u tekstu objavljenom u RBC.ru. Kovačić navodi da je bez obzira ne optužbe i spekulacije o tome da je Xi Jinping osobno naredio njegovo uhićenje činjenica da je Ye – jednostavno nestao. 

„To se može odraziti na dogovor s Rosnjeftom“, piše Kovačić. 

„Rokovi su se već prenosili: planiralo se da će se posao završiti do kraja 2017.“

Analitičar navodi da je časopis Fortune 2016. uvrstio Yea na popis 40 najutjecajnijih ljudi planete mlađih od 40 godina. Kineski poduzetnik je na toj listi bio ispred budućeg predsjednika Francuske, Macrona.

Njegova privatna investicijska tvrtka CEFC, osnovana 2002. imala je prihode od 42 milijarde dolara godišnje. Tvrtka kupovala aktive diljem svijeta. U Češkoj je potrošila više od 1,5 milijardi dolara a u Kazahstanu kupila 51% udjela u Kazakh KMG International - kćerci državnog KazMunayGasa. Novi je igrač, nastavlja Kovačić, bio vrlo aktivan i u Čadu te Abu Dhabiju.

CEFC je također računao na kupnju 19% dionica američke financijske tvrtke Cowen Group i ponudio 100 milijuna dolara, no Odbor za strana ulaganja SAD-a nije odobrio kupovinu. Kompanija nije bila poznata u Europi sve dok nije počela kupovati imovinu u Češkoj. U Rusiji je postala eksponirana tek nakon dogovora sa Rosnjeftom. Analitičar dodaje da je i u Kini CEFC izašao pred medijske reflektore tek 2010. godine.

„Stvara se dojam da se nova velika tvrtka stvorila niotkuda i odmah počela veliko širenje diljem svijeta.  Istodobno, CEFC je od samog početka imao izvrsne financijske rezultate, a najzanimljivije od svega je to što kompanija nije privukla pozornost nadzornih tijela. Kao da ne postoji ništa posebno u činjenici da se na monopolističkom tržištu energenata koje drže velikani u državnom vlasništvu privatni pojavljuje privatan i nevjerojatno brzorastući igrač. Nije ništa manje neobično da u otvorenim izvorima ima vrlo malo podataka o tvrtki. Još su oskudniji i kontradiktorniji podatci o njezinu utemeljitelju“, dodaje Kovačić.

„CEFC je postao velika tvrtka 2006. godine, kada je mladi Ye Jianming kupio naftnog trejdera Xiamen Huahang, koji je nekad bio u vlasništvu biznismena Lai Changxinga, a koji je dobio doživotnu kaznu za krijumčarenje. Njegova je tvrtka zaplijenjena u korist države vlasti provincije Fujian prodale su je Yeu. U intervjuu za Fortune 2016. godine, Ye je objasnio da je za tu kupovinu novac dobio novac od državnih banaka i bogatih investitora iz Hong Konga i provincije Fujian. No, poduzetnik nije objasnio kako je jedan opskuran mladić od samo 27 godina ne samo bio u stanju uvjeriti ulagače već i smogao dobiti kredit od državne banke, koje nerado kreditiraju privatne poduhvate, birajući radije poduzeća u državnom vlasništvu.

Moguće objašnjenje može se naći u godišnjem izvješću CEFC-a za investitore za 2012. godinu. Tamo je u kratkom životopisu Ye naveo da je da je od 2003. do 2005. godine radio je kao zamjenik glavnog tajnika Asocijacije za međunarodne i prijateljske kontakte. Ova struktura je pod kontrolom Uprave za politički rad Centralne vojne komisije. Službeno, zadaća Asocijacije je promicanje postignuća Kine na području razvoja socijalizma s kineskim karakteristikama. Ali zapravo, Asocijacija je obavještajna služba političke uprave Centralne vojne komisije. U početku, struktura se bavila najviše Hong Kongom i Tajvanom. Njeni su agenti prodirali u komercijalne i vojne strukture kako tajno vršili politički i ideološki rad.“

Kovačić argumentira da bi veza direktora CEFC s kineskom političkom obavještajnom zajednicom objasnila zašto mu je biografija tako opskurna i zašto bi netko tako mladom poduzetniku pružio velike mogućnosti. On također smatra da nije slučajno što su sve velike akvizicije CEFC bile objavljene malo prije ili nakon susreta kineskog predsjednika sa predsjednicima tih zemalja.

Nije sasvim jasno što je spriječilo karijeru Yea — borba s korupcijom i prebrz rast, politički interesi, sukobi elita ili jednostavno sigurnosne prijetnje. No jasno je vidljiv financijski element.

Prema posljednjim informacijama South China Morning Posta, nakon početka navodne istrage Yea, kineska državna kompanija Huarong Asset Management je kupila 36.2% u CEFC China Energy preko kojega je CEFC kupovao udio u Rosnjeftu. SCMP piše da je kineski portal Caixin citirao neke izvore u Huarongu koji tvrde da nikakve kupovine nije bilo već da su dobili naređenje da naprave swap – zamijene dug za vlasničku glavnicu.

Kako god, činjenica je da je Ye je nestao, a hoće li kineska vlada kompletno i službeno preuzeti CEFC te završiti akviziciju udjela u Rosnjeftu, zasad je neizvjesno. Stoga čuvajte svoje analitičare i provjeravajte partnere.