SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ZADUŽIVANJE
 
Najnovije hrvatsko zaduživanje uopće nije jeftino
Autor/izvor: Velimir Šonje, Arhivanalitika
Datum objave: 19.11.2017. - 17:40:43
KOMENTAR - Kao i uvijek kada je riječ o zaduženjima države, dužnosnicima su puna usta priče o uspjehu. Međutim, ocjena uspješnosti izdanja državnih obveznica složena je disciplina.

Treba imati na umu da ocjena uspješnosti izdanja nije ujedno i ocjena uspješnosti osoba koje zastupaju izdavatelja. Ministar, njegovi suradnici i savjetnici kreću se u okvirima tržišnih gabarita. Dobri ili loši uvjeti izdanja obveznica predstavljaju kombinaciju kompetencija izdavatelja i prevladavajućih tržišnih uvjeta. Prvo im služi za bolje snalaženje u drugom.

Pri najnovijem izdanju za oko zapinje najdulja ročnost u povijesti izdanja hrvatskih državnih obveznica: 12 godina spram do sada najduljih 10, uz prinos od 2.953%. Prinos do dospijeća je veći od kamatne stope (kuponske stope od 2.75%) jer je obveznica izdana ispod nominalne vrijednosti. Zbog toga prinos realnije predstavlja stvarni trošak zaduženja.

Imajući u vidu očekivani rast kamatnih stopa u euro području potkraj 2018. i u 2019.-oj, tajming za izdanje dulje ročnosti dobro je odabran. Time se fiksira kamatni trošak (kamatni je kupon fiksan) za dulje razdoblje. Međutim, postavlja se pitanje zašto se Marić nije odlučio za petnaestogodišnje izdanje kakvo je uobičajeno kod drugih država izdavatelja.

Razlog je jednostavan: procijenio je da je trošak prevelik i da se prinos veći od 3%, koliko bi trebalo platiti na petnaestogodišnju obveznicu, ne bi mogao prezentirati kao uspjeh.

Kako možemo znati da bi na 15-godišnju obveznicu trebalo platiti znatno više od 3%?

Pogledajmo prinose na njemačke obveznice: u petak je desetogodišnji “bund” nosio 0,37%, a petnaestogodišnji 0,6%. Njemačka, dakle, plaća premiju od 0,23 postotna boda na dodatnih pet godina dospijeća. Mađarska je najsličnija zemlja Hrvatskoj koja ima i 10 i 15 godišnju obveznicu. U petak je mađarska desetogodišnjakinja nosila 2,34%, a petnaestogodišnjakinja 3,11%. Razlika je 0,77 postotnih bodova. To je više od tri puta iznad njemačke razlike. Financijaši bi rekli da je mađarska krivulja prinusa nagnutija od njemačke.

Prema tome, što je rizik zemlje veći, veća je i premija na dodatnu ročnost. Ranije izdana desetogodišnja hrvatska obveznica u petak je nosila oko 2,5% (malo više nego ista mađarska). Primjenom mađarske premije od 0,77 na tu osnovicu, dolazi se do procjene od gotovo 3,3% za hipotetičko hrvatsko petnaestogodišnje izdanje.
Tržište je, dakle, «utjeralo» ročnost u okvir od svega 12 godina. Marićev očiti cilj je bio produljiti ročnost obveznica, ali ne pod svaku cijenu; kriterij je bio ne prijeći prag od 3%. Ljudima se ta stopa čini niskom. Prema historijskim mjerilima ona to jest. Međutim, ta stopa je ekstremno visoka u trenutnim tržišnim uvjetima.

Usporedbe radi, slovenska desetogodišnja obveznica nosi 0,85%. Potvrđuje se da Hrvatska u ovom trenutku u usporedbi s drugim zemljama unatoč priči o «uspjehu» i dalje plaća iznimno visoke kamatne stope. To nije povezano s tehničkim kompetencijama zastupnika izdavatelja, nego s tržišnim uvjetima odnosno percepcijom rizika. Ona je i dalje veoma visoka zbog poznatih strukturnih i fiskalnih slabosti koje još nisu otklonjene. Zbog toga je deplasirano govoriti o uspjehu pri zaduženju. Ovakvu zemlju i najkompetentniji ministar financija na svijetu ne može uspješno zadužiti.

https://arhivanalitika.hr/blog/hrvatski-premijeri-i-uspjesan-dug-osvrt-na-prosli-i-uvod-u-novi-tjedan/