SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POST FESTUM KONFRESA
 
Ne, Xi Jingping nije najmoćniji
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 22.10.2017. - 21:20:37
KOLUMNA - Nakon što je na otvaranju 19. kongresa Partije glavni tajnik Xi Jingping u više nego trosatnom govoru opisao viziju budućeg razvoja Kine, brojna zapadna izdanja su brzo zaključila da Xi drži apsolutnu moć. 

Svojevrsna medijska histerija o njegovoj moći i utjecaju traje već duže vrijeme, a počela je otprilike u onom trenutku kada je postalo jasno da borba s korupcijom u partijskim redovima nema naznaka posustajanja, i da je u toj kampanji stradalo dosta ljudi koji su se smatrali političkim konkurentima predsjednika Xija. Zbog ovih spoznaja počele su se plasirati sve hrabrije špekulacije o tome da Xi želi uzurpirati vlast i ostati puno duže od dva zakonska petogodišnja mandata. 

U tome prednjače vrlo ozbiljna izdanja poput Financial Timesa ili The Economista. Paradoksalno, upravo su te, a ne kineske novine postale glavni propagandisti Xijeve epske moći i mitološkog utjecaja. Tako je u medijima pa i u utjecajnim akademskim krugovima općeprihvaćena „istina“ da je Xi Jinping najmoćniji državnik od vremena Mao Zedonga.

Doista, predsjednik Xi je moćan ali ne na onaj način na koji ga prikazuju. Usporedba s Mao Zedongom nam daje vrlo ograničenu sliku. Nakon njega smijenila su se još tri „sveobuhvatna“ lidera: Deng Xiaoping, Jiang Zemin i Hu Jintao i svaki je na svoj način pridonio jačanju partije – nešto što se sada opisuje kao gotovo ekskluzivni poduhvat aktualnog lidera Kine.

Na čemu su temeljeni takvi zaključci?

1. Zato što ga je Partija nazvala "jezgrom"?

 Svaki je kineski lider centralna figura političkog života kao predsjednik, vojni zapovjednik i glavni tajnik Komunističke partije Kine. U prošlosti su svi osim Hu Jintao imali status „jezgre“. Da - taj epitet je neslužbeni simbolizam, dodatna potvrda moći i liderstva, ali nije riječ o presedanu. Stoga je komparativno Xi ovdje tek jači od prethodnog predsjednika Hua.

2. Nemilosrdno miče političke protivnike? 

Opet, dovoljno je sjetiti se Kulturne revolucije i masovnih paranoičnih čistki Mao Zedonga uz pomoć njegove Crvene garde. Deng Xiaoping, koji je dva puta bio prognan tijekom tog razdoblja svoj je uzlet počeo s političkom eliminacijom Maovog nasljednika Hua Guofenga koji je u ono vrijeme držao tri ključne pozicije. Forsirajući svoj plan reformi Deng je ubrzo maknuo i elitne partijske starješine koji su se suprotstavljali napretku i zamijenio ih lojalističkim „naprednjacima“ te konsolidirao oko sebe veliku moć. Slijedeći lider i proteže Denga, Jiang Zemin bio je čuven po čistkama protivnika među elitnim političarima i vojnim redovima. On je osnivač čuvene „Šangajske klike“, čije je članove promovirao na ključne pozicije. Klika je nastavila utjecati na kinesku politiku i nakon povlačenja Jianga. I najtiši Hu je učvršćivao poziciju putem kadrovskih čistki, i to upravo u borbi sa korupcijskim šangajskim leglom.

3. Zato što ima tri službene titule i predsjeda čitavom nizu postojećih i dodatno kreiranih komisija i vodećih grupa? 

Mao Zedong je imao oko devet titula. Jiang Zemin ih je u jednom trenutku imao desetak. Deng Xiaoping je bio toliko utjecajan da nije ni trebao imati ključne pozicije - jednostavno je vladao. Formiranje, zatvaranje i preustrojavanje partijskih jedinica, grupa, biroa i agencija po svojim mjerama i potrebama je oduvijek pratilo kineski politički život.

 4. Zato što je sada Partija njegovom govoru prisvojila status "Ideje“ odnosno „Misli", koju je dosada imao samo Mao Zedong? 

Naime, svi lideri su na ideološko-teorijskom polju ostavili svoj trag. Mao Zedong tako ima Misao Mao Zedonga, Deng Xiaoping ima Teoriju Deng Xioapinga (o socijalizmu s kineskim karakteristikama), Jiang Zemin je imao Teoriju Triju predstavništva (Partije), Hu Jintao je imao Znanstveni pogled na razvoj (za harmonično društvo). Xi Jingping je imao Kineski san koji je sada uobličen u Ideju. Možemo diskutirati o tome da je po značenju i etimologiji kineski pojam "Ideja" snažniji od pojma „teorija“. No u realnosti  je jedna od onih stvari koja je značajna samo za konzumente, odnosno za široku partijsku publiku. U praksi, školarci će dobiti još jednu obaveznu lektiru, a niži članovi partije će kupovati svježe tiskane elaborate Xijeve ideje koje će ponosno staviti na policu pokraj drugih teorijskih koncepata. 

Xi Jinping je najmoćniji predsjednik, ali samo u smislu raspoloživih resursa, kojih Kina sada doista ima više nego ikada: tehnologija, financije, vojska itd. No Xi nema ni približno idelošku, simboličnu i revolucionarnu težinu koju je imao Mao Zedong. Xi nema ni približnu reformatorsku težinu koju je imao Deng Xiaoping. I nema šarm i karizmu Jiang Zemina. Uza sve to, valja reći da se Kina Xi Jinpinga nikada nije suočavala s krizama, izazovima i teškim odabirima kao što je to bilo u slučaju lidera iz prošlosti. U stvari, zasad nema opipljivih dokaza o golemoj nadmoći i učinkovitosti Xija. Tajvan još uvijek nije integrirani dio Kine, na moru su i dalje sporovi, na Tibetu i Xinjiangu i dalje problemi, europski embargo na izvoz oružja još uvijek na snazi.

Gospodarski rast se prelijeva u problem lokalnih dugova. Xijeva moć izvire, kao što smo rekli, iz resursa, koji omogućavaju investicije, izgradnju, financiranje projekata poput Pojasa i puta. A ti resursi – njihova akumulacija – su logički proizvod solidne kineske politike tijekom nekoliko desetljeća, a ne zasluga aktualnog lidera. Mitološka konsolidacija moći oko jednog čovjeka potrebna je zbog njegove borbe s korupcijom, čistki, te zbog gospodarskih problema za koje je kineska fragmentarnost i entropija u komandnom lancu jako pogubna.

 
You need Adobe Flash Player to view this.
Download it from Adobe.