SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTEGRACIJE
 
Neopredijeljenost i nedostatak vizije koče Šangajsku organizaciju za suradnju
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 10.06.2018. - 15:59:55
KOLUMNA - U kineskom Qingdaou 9. i 10. lipnja održao se godišnji sastanak čelnika država Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS). 

Glavni tajnik organizacije, Rašid Alimov je uoči sastanka izjavio da očekuje potpisivanje oko dvadesetak dokumenata iz svih područja rada ŠOS-a. U konačnici, sudionici su potpisali 22 različita dokumenta, ali većinom deklaracija, odluka, izjava i planova. Prema navodima Xinhue, ove godine Kina je nastavila s jačanjem protuekstremističke komponente ŠOS-a.

Statut organizacije definira „tri zla“ – ekstremizam, terorizam i separatizam kao osnovnu prijetnju stabilnosti područja koje obuhvaća ŠOS. Iako je borba s tri zla u duhu svih članica ŠOS-a, mahom autoritarnih post-sovjetskih zemalja s visokim rizikom od islami-stičkog terorizma i radikalizma, konačna formulacija je usvojena pod utjecajem Kine i u njenim je interesima. Našem uhu slični pojmovi u kineskom jeziku imaju vrlo različita značenja i podrazumijevaju doktrinarno, organizirano djelovanje.

Ovogodišnji dnevni red potvrdio je kinesku dominaciju u čitavoj organizaciji i postepeno rusko smirivanje s kineskim primatom. Od samog osnutka 2001. godine, Rusija i Kina imale su različite vizije. Rusija je nastojala raspuhati ŠOS na globalnu razinu i između redaka je predstaviti je kao svojevrsni anti-NATO dok je Kina pokušavala naglasiti njenu usku makroregionalnu, unutarnju dimenziju.

Vrijeme i okolnosti su pokazali da je kineska vizija dominantna. Kina i druge zemlje članice nisu podržale Rusiju ni u ratu s Gruzijom, ni tijekom ukrajinske krize. Štoviše, aneksija Krima bila je pravi faux-pas u kontekstu triju ciljeva ŠOS-a. Peking nije prozvao Moskvu, ali je odbijanjem priznavanja Krima kao dijela Rusije jasno pokazao svoj stav. No, ŠOS ima puno veći problem. Tijekom sedamnaest godina postojanja, organizacija nije postigla ništa značajno. Nije se mogla nametnuti ni kao ekonomska, ni kao vojna, ni kao politička organizacija s velikim utjecajem bez obzira na geografski raspon i veličinu dvaju glavnih polova.

Posljednjih 7-8 godina ŠOS je u potpunosti stagnirao. Tekući rad bio je poznat tek uskoj stručnoj zajednici izvan koje se organizacija vrlo rijetko probijala u medijsku sferu.

Problem ŠOS-a je stoga u njegovoj neopredijeljenosti. I nedostatku konkretnih vizija, ciljeva i čvrste pravno obvezujuće strukture. To je, naravno, kineska karakterna crta: sve malobrojne kineske integracije koje se kreiraju u Pekinškoj političkoj radionici uvijek su vrlo labave i nikada ne nalikuju na zapadne organizacije i saveze.

ŠOS je nasljeđe prošlog predsjednika Hua i aktualnoj vlasti bi vjerojatno više odgovaralo da ne postoji. Organizacija je nezgodna zbog toga što je velika, a temelja za pravu institucionali-zirani suradnju malo. Promotori ŠOS-a obično prvo pišu o zajedničkoj površini, stanovništvu i ekonomiji organizacije. 

U proteklih nekoliko godina Kina je počela eksperimentirati s različitim modelima. Prvo se govorilo o „poravnavanju“ djelatnosti organizacije s ruskom Europazijskom ekonomskom unijom, zatim o kompatibilnosti s Pojasom i putom, a na kraju o ideji stvaranja zone slobodne trgovine na području ŠOS-a. Xi Jinping sada nastoji transformirati organizaciju u nešto veće — zato su nedavno u redove primljeni Pakistan i Indija. 

Zasada je sve i dalje u znaku kineskih interesa. Primanje Pakistana i Indije napravljeno je sa ciljem zaštite kineskih investicija u Pakistanu. Iran i Bjelorusija, čini se, idu u istom smjeru još tješnje suradnje s Kinom. Po dobrom (starom) modelu Pojasa i puta, Xi je zemljama članicama predložio infrastrukturne i razvojne kredite ukupne vrijednost 4,7 bilijuna dolara. 

Ali s obzirom na izvorne principe i ideju ŠOS-a, moramo se zapitati - quo vadis, ŠOS?