SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PROBLEMI
 
Nereformirani javni sektor glavni uteg hrvatske ekonomije
Autor/izvor: Velimir Šonje, Arhivanalitika
Datum objave: 14.01.2018. - 16:30:50
KOMENTAR - Da je javna administracija vičnija takvim povremenim pretresanjima i preispitivanjima državnih rashoda, možda hrvatski javni dug nikada ne bi prešao 80% BDP-a i naša vlada na svoja zaduženja možda nikada ne bi plaćala jedan do dva postotna boda veću kamatnu stopu nego slovenska. 

Međutim, javna administracija nije tu da nešto preispituje, već je tu da provodi ono što joj je dano. A dano joj je da realizira rashode koji su u interesu onih koji imaju moć. Zbog toga je hrvatski proračun u krizi doista potonuo pod teretom ogromnih deficita i ideološkoga terora interesnih skupina koje su po medijima urlale zbog navodne štednje, premda se javni rashodi realno nisu prilagodili ni za dva milimetra. Državni sektor je tako obranjen.

Rezultat takvih odnosa snaga u krizi ogledao se i u padu kreditnoga rejtinga koji se sada, devet i pol godina nakon početka krize i pet godina nakon ozbiljnog srozavanja, malo popravio. Agencija Fitch je na kraju tjedna povećala hrvatski kreditni rejting s BB na BB plus, što je za jedan stupanj ispod investicijskoga rejtinga (najniži investicijski rejting je BBB-). Investicijski rejting (rejting niži od tog kolokvijalno se naziva smeće) ima simbolično značenje preporuke za ulaganje. No realno to ne znači ništa, s obzirom da u ova vremena visoke likvidnosti i i niskih kamatnih stopa na tržištu ima ulagača za gotovo sve vrste obveznica.

Stoga nećemo pretjerati ako zaključimo da i sam popravak rejtinga ne znači ništa, jer je efekt poboljšanja u performansama rasta i proračuna otprije uključen u cijene obveznica koje su već narasle.

Tako se ponovilo već viđeno prije nekoliko godina. Tada su cijene obveznica padale, a kamatne stope rasle. Ekonomisti i tržišni sudionici su mnogo prije agencija za kreditni rejting kroz analize, osvrte i kretanje tržišnih cijena indicirali što se stvarno događa. Tržišni parametri najčešće precizno odražavaju stvarnost i najavljuju promjene rejtinga. Zbog toga nema smisla stavljati toliki naglasak na male promjene rejtinga, pa tako ni na ovu, ni na sljedeću koja će se vjerojatno dogoditi kada se Hrvatska vrati u investicijsku klasu. Realnost je, naime, takva da će se Hrvatska time tek vratiti u razred BBB- koji je imala još pred dvadesetak godina. Tada se, nakon što je uredila naslijeđene internacionalne obveze pred Pariškim i Londonskim klubom, odmah pojavila na međunarodnim financijskim tržištima s investicijskim rejtingom, što znači da je pad pojava novijega datuma.

Valja stalno podsjećati na to da je hrvatski kreditni rejting i dalje uvjerljivo najlošiji (i dugo će ostati takav) među svim novim zemljama članicama. Na primjer, rejting Bugarske je BBB, Mađarske i Rumunjske BBB-, a slovenski A- još će dugo biti nedostižan. Dakle, činjenica da je Hrvatska početkom 2018. zaslužila rejting BB plus mjera je neuspjeha, a ne uspjeha.

I površnim je promatračima jasno da se hrvatski oporavak najvećim dijelom temelji na pojedinačnim poduzetničkim naporima, osobito u izvoznom sektoru. Javni sektor se nereformiran i dodatno povećan provukao kroz krizu i sada svoju nezajažljivost za još više novca zadovoljava kroz novi izvor – EU fondove – premda i to nije dovoljno, pa je proračun za 2018. povećan i u dijelu koji se financira iz poreza i doprinosa. Ugodno je slušati najave o mogućem nastavku smanjenja poreznog opterećenja 2019., no s obzirom na sveukupno stanje stvari, čovjek se mora zapitati koliko će od najavljenih rasterećenja izdržati test vremena sljedeće krize, kada će velik i žedan državni sektor opet tražiti povećanja poreza ne bi li izbjegao svoje strukturne reforme i korekcije rashoda koje je do sada, a u tome se pokazao europskim prvakom, uspješno izbjegavao. 

Zbog toga je rejting tako nizak; zbog toga vlada za kamate plaća 3% BDP-a, zbog toga prave reforme nisu ni započele i zbog toga politički i administrativni sustav funkcionira više-manje na isti način kako je oduvijek funkcionirao. To je način funkcioniranja zbog kojega su visoki dosezi ovdje uvijek bili samo individualni; od Tesle do Kostelića realizirani su mimo sustava i s one strane naših granica, otprilike onako kao što raste hrvatski izvoz – usprkos svemu – gotovo pa iz dišpeta, inata.

https://arhivanalitika.hr/blog/osvrt-na-prosli-i-uvod-u-novi-tjedan-neka-vas-cuva-sveti-nikola/