SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PREŽIVLJAVANJE
 
Od čega živiš? Od doznaka iz Njemačke
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 09.09.2018. - 19:44:27
KOLUMNA - ''Živim od 3.000 kuna mjesečno, a troškovi mi pet tisuća.'' – reče čovjek. 

''Snalazimo se nekako, a da ni sam ne znam kako.'' – zaključio je razgovor na tu temu. 

I fakat, kako to Hrvatska uspijeva živjeti kad joj je trećina stanovništva siromašno ili na pragu siromaštva? Siva zona nam je razgranata, presipa se iz šupljeg u prazno, mladih sve manje u domaji. 

Računi u minusu, ovrhe, beskućnici i stvarnost od koje strepe umirovljenici koji su na korak do ulice dok rasprodaju vrijednosti iz domova ili rade na crno ne bi li ušićarili koju zamračenu kunu. Naravno, političari se ne pitaju kako im narod živi. Jedino pitanje je: ''A gdje sam tu ja?'' Pa da, treba se osigurati zimnica. Dotok novca nije ispunio očekivanja tako da treba dignuti cijene goriva, poreze, prireze i ine zareze. 

Gdje god se može socijalno će se zakinuti najosjetljivije, jer građani drugog reda ionako nemaju mogućnosti gdje i kako prosvjedovati i zauzeti se za svoja prava. Imaju, no ne znaju kako, gdje i kome istrest sve u facu. Politička vrhuška ubija se u prežderavanju i hedonizmu dok im narod gleda u prazan pjat. Bolesni od samozadovoljstva uživaju u ljetovanju i tretmanu dostojnom francuskih kraljeva. I tu klijentelističko-oportunističku vojsku uhljeba i populista smo sami instalirali svojom naivnošću na vlast, a sebi na vrat. 

Kako onda preživljavaju građani Hrvatske? Odgovor možda daje ovotjedni podatak Središnje banke Njemačke o tome da se u Hrvatsku, od teško zarađenog novca, u 2017. godini slalo doznakama čak 187 milijuna eura! 

Čak 80 milijuna više nego u Srbiju koja ima znatno više stanovnika. Možda zbog srbijanskog nižeg standarda, ili se tamo uistinu bolje živi? Budući da većina Hrvata sluša cajke, nije ni čudo da Srbi zarađuju na nama. Nego, ovakva količina novca bitno razdanjuje preživljavanje u Hrvata. ''Opstanak'' po hrvatski. 

Jest, ovako se novac slao i u šezdesetima prošlog stoljeća u ondašnju Jugu. No tada, iako siromašan narod, skupljao je taj novac da bi se od njega gradilo i izgradilo kuće, vikendice, kupio auto. Danas ljudi šalju novac da bi se otplatili dugovi, nekretnine, krediti i prehranilo stare i nemoćne. Većina njih ne štedi više da bi gradila i izgrađivala Hrvatsku. Ne razmišljaju ni o povratku. Zašto i bi pored hrpe gotovana u javnom sektoru koji samo čekaju takav novac. Namirisat će oni priliku i za tu njemačku ''injekciju''.  

Nakon što su predratne generacije osigurale kakvu takvu sigurnost kupnjom i gradnjom, sad će uletjeti lijenčine s Markova trga otimajući im porezima teško stečenu imovinu. Doveli smo se u situaciju da onima koji u životu ništa nisu stvorili, koji su u tri desetljeća uspjeli uništiti gospodarsku i socijalnu sliku zemlje prepune mogućnosti, prepustimo krv, znoj i suze svojih roditelja i nas samih. 

Nije bilo dobro za vrijeme Jugoslavije. I nije. I tad je stotine tisuća ljudi napuštalo zemlju iz ekonomskih razloga, a vlastima je to odgovaralo, baš kao i danas. 

Ali što su te novohrvatske vlasti učinile za Hrvatsku? Apsolutno ništa. Razorili su ju. Srbi nisu ni trebali započinjati rat s nama. Nas treba prepustiti nama samima. Samo smo sebi najgori neprijatelji.

Eto, zato još uvijek i ovisimo o novcu izvana. Zbog lezilebovića koji bi i vlastitu majku prodali za đir na jahti po Jadranu.