SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KRVOPROLIĆE
 
Olakoljači
Autor/izvor: Stjepo Martinović
Datum objave: 21.04.2017. - 15:24:51
KOMENTAR - Neopisivom lakoćom stanoviti je „hrvatski branitelj“, pripadnik ratno-zločinačke ilegalne postrojbe, koja je ostavila jeziv trag ubojstava i pljačke od paviljona Zagrebačkog velesajma i sljemenske šume („slučaj Zec“) do Pakračke poljane, ubio mladića čiji je jedini krimen bio neimanje četiri usrane ustašice za autobusnu kartu… pa se sada „javnost“ zgraža nad dotičnim desničarskim smradom, činjenicom da je uopće kročio ovom zemljom slobodan kao ptica, i to noseći nožinu u džepu! 

Prvo, i najvažnije, ponajmanja je njegova krivica što mu je režim utemeljen na zločinu i pljački omogućio da postane ono što je u potaji oduvijek bio – civiliziranim zemljama kroče tisuće potencijalnih ubojica, ali im javni red, zakon i obećanje sudskog progona suzbija divljačke porive za djelovanjem – drugo, i ne manje važno, koljači su „osobe“ trajno poremećene psihe! Tko jednom ubije, svjesno i namjerno, sadistički i zvjerski, NIKADA se ne oslobađa neopisive lakoće posezanja za oružjem. Treće, i najvažnije: u ovoj zemlji, u kojoj su normalni ljudi taoci IDIOTA u tzv. braniteljskoj populaciji, političkoj kasti, medijskom zvjerinjaku, poduzetničkoj bagri… rođeni ubojice plivaju kao dupini u toplomu moru.

Što im fali?!

Novac? Imaju ga toliko da na njemu parazitira dobar dio kladioničke industrije, stotine birtija i inih jalovišta…

Moć? Sjetite se samo šatora, plinskih boca, marševa s križinama na crnim majicama… da ne spominjem usraške parade po trgovima i ulicama, od Zagreba i Osijeka do Zadra i Splita – pa će vam biti jasno da su pod besprijekornom zaštitom svojih udbaško-ustaških sponzora!

Osjećaj nedodirljivosti? To, pak, ponajmanje – zar nisu njihovi operativni zapovjednici (osuđeni i neosuđeni ratni zločinci i profiteri) počasno nazočili ustoličenju skaredne nuspojave, ničim-izazvano zvane predsjednicom republike (Republika ne stanuje ovdje sve od 30. svibnja 1990. godine!) na Markovu trgu? One šupljače koja kokodače o svakoj irelevantnoj pizdariji, a šuti kao sfinga o ključnim izazovima pred preostalim građanima ove tužne paradržavice!

Ali, ne survava se ova zemlja u ekonomsko-gubitničku provaliju, ne cijedi se demografski, ne gnjili u etičko-moralnom smislu… slučajno – nego upravo stoga što je talac bagre koja instrumentalizira bandite sa „skakavcima“ u džepu. Koji iskaču kad god ustreba, a ponekad i spontano. Vrag je navada, nikako je se kurtalisati!

Prijatelji, Rimljani, zemljaci!... zavapio je nekoć, po Shakespeareu, Marko Antonije; prijatelji, zemljaci bez obzira na etničko-kulturnu pripadnost, pa i Hrvati, ova zemlja broji posljednje dane narogušenoga mira pred novo krvoproliće; ali, budući da je ponestalo ino-neprijatelja, olakoljačima nož skače na bilo koga tko ih uzruja(va). Na sve koji se ne podvrgavaju režimu kako ga shvaćaju ubojičini idoli iz galerije onih koji su mu popili ostatke bijednoga mozga.

Ponavlja se povijest, loši učenici koji je nikada nisu razumjeli sve nas guraju prema „bratoubilačkom ratu“ – jer zločincima već 27 godina tako dobro ide da samo rijetki među njima shvaćaju kamo su krenuli '91! I gdje su ostali.