SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
CIPELARENJE
 
Omaška!
Autor/izvor: Stjepo Martinović
Datum objave: 14.04.2017. - 09:40:46
KOMENTAR - I tako TO s Pantovčaka vraća u sjećanje – drugarsku kritiku! Postupak posipanja pepelom (ponekad i sebe, ali češće partijskim konsenzusom otpisane) u svrhu zaštite zdravih snaga, koji – zanimljivo – nije komunistička (pa čak ni staljinistička) izmišljotina, nego jedna od znamenitih ranih tekovina kršćanstva: priznaj grijehe, odrapit ćemo ti nekakvu pokoru (a možeš i priložiti u indulgencijama), pa ćeš pred lice Božje nevin kao dječica natiskana oko „poglavnika" (po riječima propovjednika iz Palmotićeve). 

Obrecnula se infantilna militarnjača, onako usput, na posrnulog oligarha, naprasno se razapevši emocionalno između kvartovskog dućančića pod njenim prozorima i uzurpiranih Kulmerovih dvora... s već uvriježenih učinkom kolateralnog propucavanja vlastita stopala (i nepostojećeg senzora za socijalnu inteligenciju pride).

Ali, dosadno je i žalosno utaman osvrtati se na vrijednosna trabunjanja dotične, njezine nebulozne izjave u svakoj iole ozbiljnoj prigodi – a seizmička točka što se nazire iz ničim izazvana otkrića da je licemjerno (a možda i kršćanski neprihvatljivo?) baciti na koljena ionako ruiniranu „nacionalnu ekonomiju" uz panično nastojanje za očuvanjem novokomponovane „aristokratske" bahatosti nezgodno je nalik izmicanju tepiha ispod nogu nikome drugom do li „premijeru" koji je inicirao iskupljenje imotskoga torbara na-brzu-brzinu sklepanim zakonom o jednačenju (njegova) osobnog i narodnoga!Što govori činjenica da je estradna nuspojava, „izrazivši zgražanje" nečim što traje već desetljećima, amenovala otpis propaloga daj-kuna – pa time, htjela-ne-htjela, najavila sukob sa smušenom bratijom u Banskim dvorima, koja ga (i gaženjem Ustava) kani održati s glavom iznad vode na račun poreznih obveznika?

Budući da bi u područje teškog iluzionizma spadalo (preduskršnje) ufanje u uskrsnuće elementarnog morala u dotične, nameću se tri pretpostavke:

a) Todorić je žrtvovan kao islužen jurišnik, princ pretvorbeno-privatizacijske pljačke koji je odigrao svoje u projektu razvlaštenja naroda od njegove imovine stečene u godinama samoupravljačkog napora i slave;

b) Todorić je svojom propašću otvorio crnu rupu koja usisava cjelokupnu baštinu natpokojnoga krivoustog, pa ga treba što prije skloniti iz arene da se kritična masa biračkoga tijela ne dosjeti kako je sve počelo;

c) priučenoj kobasičarki, keramičarki, ogradnjači... izjava o ciničnu nepoštenju državnog poduzetnika koji je zinuo daleko više nego što je mogao sažvakati – jednostavno se omakla.

Nevino-naivno kao i bruka sa srpskim čokoladicama, muljanje sa sadržajem boravka u Americi, nesuvisla obrazloženja jalovih putovanja po svijetu (od Švedske do Irske, od Afganistana do hercegovačkog bantustana).

Nekako mi se – uza svu potencijalnu uvjerljivost prvih dviju moždalica, najbližom istini čini treća... do potvrde koje treba samo sačekati da diletantska družina ghost-writera u njenom Uredu smisli još jedno stupino obrazloženje (omaška, bre!) koje, kao ni bilo koje dosad, neće ništa opovrgnuti, nego osobu sklonu bezrazložnim i jednako beskorisnim regionalnim ukazivanjima još dublje potisnuti u živi glib nikakve vjerodostojnosti.