SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ISELJAVANJE
 
Otišli da se ne vrate
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 24.12.2017. - 16:01:00
Zadnja izmjena: 24.12.2017. - 16:04:13
KOLUMNA - Blagdani su. Obiteljsko ozračje. Netko bi trebao i sjesti za taj stol. Okititi bor. 

Mediji ne dočekuju naše gastarbajtere da bi vidjeli koliko njih se vratilo ovdje pa makar i na tjedan dana. Moj susjed, prijatelj, kum vratio se iz Njemačke. Ubija se gore od posla jer od nečega mu mora živjeti obitelj. 

Mali stan, dijete u spektru autizma. Veli: ''Što ću, živjeti moramo. Idem opet gore jer gore barem znam zašto i za što radim.'' I to je suština kalvarije u kojoj se nalazi Hrvatska. Za koji sat političari i klerikalni vrh zaželjet će nam ''Sretan Božić.'' Političari koji iz obijesti ne znaju koju bi si skupu stvar priuštili, svisoka će nam zboriti o štalici, siromaštvu, i daru srca, a ne konzumerizmu. Čim se ugase mikrofoni i kamere zdušno će navijati za potrošnju u siromašnog naroda, slizani novinari u sprezi s političkim vrhom pumpat će i poticati kupovinu jer se iz toga puni proračun, a proračun je nova žetva gramzivim populistima na vlasti. Stoga ni ne čudi što kompletne obitelji odlaze iz domaje ostvarujući sreću na dalekom sjeveru. 

Sinoć vidio prijateljicu na promociji moje knjige. Došla nakratko iz Norveške. Po Štefanju se vraća nazad. Prijateljica s Raba, vrsna doktorica, živi u Škotskoj s mužem liječnikom i djecom. I oni su sretni vani. Mladi, prepuni ambicija, uspješni i dobivaju priliku za uspjeh. Uskoro mi odlazi još jedna prijateljica. U Nizozemsku. Šaptačica je konjima. Vratila se nadobudno izvana vjerujući da će i u Hrvatskoj moći raditi ili ostvariti makar dio ambicija koje su joj se obećavale vani. 

Ali, Hrvatska se ne mijenja. ''Zakon braće'' je jači od zakona u ''Bibliji'' na koji su mnogi tako suhoparno spremni se pozvati. Ljudi odlaze i ne žele se više vratiti. Ne zato što ne vole Hrvatsku, naprotiv, obožavaju je. Odlaze jer sve ovo više nema smisla. Otišli su školovani. Ostaju stari, nemoćni i oni koji ne mogu otići. Sustavno uništavanje koje su nam priuštili oportunistički skorojevići uzrokovali su urušavanje. Ovo društvo egzistira na kreditima i ''bananama''. Ne znamo za koga radimo, ali znamo kamo ćemo otići. I nećemo se vratiti. A što se događa u bari u kojoj ostaju samo velike ribe? Čim ogladne grist će i proždirati jedne druge u svom političkom kanibalizmu.

Rasprodana, predana u korporacijsko roblje Hrvatska je osuđena na egzodus. 

Stara Europa treba mladu radničku krv i dobiva ju s ovih prostora. Kad se iskoristi ljudski resurs posegnut će u azijski bazen. Uskoro nam 4.000 liječnika odlazi u mirovinu. Tko će nas liječiti? Neki mesar, apotekar, robot ili ekipa mudrijaša s Markova trga? Sve više je humanitarnih akcija, a i na donacije država stavlja svoje masne, neradničke šape. Nitko se ne čudi što mladi u dijaspori nemaju nikakvo domotužje. Otišli su s pravom. Milijarde eura godinama dolaze od naše dijaspore u Hrvatsku. Jedini način da ostarjela populacija poplaća sve namete koje su nam priskrbili ''Božidari'' kojima nikada dosta naših suza, kapi znoja i krvi. 
Žele nas raskućiti, uništiti, raseliti ili ostaviti na cesti. 

Na Badnjak uključite televizore i pogledajte te beskičmenjake kako vam iz svoje udobnosti i sigurnosti žele svako dobro. Onda se sjetite svih onih mladih koji rintaju vani zbog ''iskrenih dobrih želja'' političara za koje se čudim da im nije palo zvono na glavu kad se pošlihtaju pred oltarom glumeći bogobojaznost. Okupite se ljudi, ne svađajte se zbog lijevih i desnih koji zajednički piju i jedu i smiju vam se u brk. Budite u miru u svojoj skromnosti jer kad vam netko pokuca u ponoć neće to biti policija, sudski nalog, DORH ili USKOK. Bit će to prijatelj, netko tko vam uistinu želi dobro. 

Na kraju da parafraziram Branimira Dopuđu; Sretni i blagoslovljeni blagdani svim hrvatskim građanima, gdje god bili!