SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
UVOĐENJE EURA
 
Po kojem će tečaju Hrvatska uvesti euro?
Autor/izvor: SEEbiz / Novi list
Datum objave: 06.07.2019. - 20:19:52
RIJEKA - Hrvatska je poslala pismo namjere za uvođenje eura, europske institucije sada nas i službeno prate na putu ulaska u eurozonu, a najraniji datum na koji bismo mogli kunu zamijeniti eurom je početak 2023. Procedura je takva da prvo trebamo dobiti odobrenje za ulazak u tečajni mehanizam ERM2 u kojem ćemo ostati barem dvije godine.

Unutar tog mehanizma odredit će se središnji pariret tečaja oko kojeg će tržišni moći varirati plus/minus 15 posto. Moramo prvo zadovoljiti sve Maastrichtske kriterije, od kojih većinu već ispunjavamo, a tu su primjerena stabilnost tečaja, razina kamata, javnog duga, tražena razina inflacije u odnosu na najuspješnije zemlje u eurozoni... Moramo isto tako provoditi reforme koje su definirane, a odnose se na suradnju HNB-a s Europskom središnjom bankom, vjerodostojnije statističke podatke, bolje funkcioniranje javne uprave, rasterećenje gospodarstva poreznog tereta. Nakon što uspješno preskočimo sve te prepreke, moći ćemo izaći iz tečajnog mehanizma te i formalno uvesti euro.

Dva su ključna pitanja koja se nameću, a o kojima se do sada najmanje raspravljalo, a to su: prvo, koliko ćemo se zadržati u tom »limbu« europskog tečajnog mehanizma, u kojem više ne možemo koristiti vlastitu monetarnu politiku ni u mjeri u kojoj smo sada mogli, a ne možemo još koristiti ni prednosti eura, te drugo: po kojem ćemo tečaju ustvari uvesti euro.

Bilo bi, slažu se neki stručnjaci, a među njima i Marijana Ivanov, profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, oportuno da to bude prosječni tržišni tečaj u zadnjih 20-ak godina, odnosno tečaj između 7,45 i 7,50 kuna za euro, što je neka razina na koju smo svi navikli, jer kuna ni do sada nije previše oscilirala, pa bi zapravo u trenutku prijelaza na euro najmanje »potresa« bilo da se dakle prijeđe na novu valutu upravo uz taj tečaj. No, naglašava za Novi list Ivanov, o tome nećemo odlučivati mi nego europske institucije, a naša središnja banka, koja ipak ima prostor za lobiranje, trebala bi lobirati u tom pravcu.

Naime, ako uvedemo euro uz prejaki tečaj kune, primjerice 7 kuna za euro, to bi značilo jednokratni udar na konkurentnost izvoznika, odnosno skuplje njihove proizvode na zajedničkom tržištu na koje smo i ušli da bismo iskoristili njegove prednosti. Ako bi pak tečaj po kojem bismo ušli bio previsok, npr. 8 kuna za euro, nominalno bi pale plaće. Primjerice, plaća od 8.000 kuna »vrijedila« bi 1.000 eura, dok uz tečaj od 7 kuna vrijedi gotovo 150 eura više.

Ovo su naravno neke krajnje vrijednosti i, ističe Ivanov, vjerojatno se ti scenariji ipak neće obistiniti, međutim, imamo primjer Slovačke gdje je euro uveden uz 30 posto nižu vrijednost tečaja od prvotnog središnjeg pariteta (što je dakle ovaj scenarij jake domaće valute u odnosu na euro).

– Bilo bi, recimo to tako, nezgodno kada bi tržišni tečaj - zbog nekih jednokratnih akcija, privatizacije ili slično - u tom periodu snažnije inklinirao prema tečaju koji bi kunu činio jačom od središnjeg pariteta, zato što bi se moglo zaključiti da naša ekonomija u dugom roku ima potencijala za više, pa bi odluka o konačnom tečaju konverzije išla prema razini koja bi fiksirala jaku kunu, sa spomenutim rizicima - tumači Ivanov.

Nikako ne bi bilo dobro da se nešto zakomplicira pa u ERM2 sustavu provedemo dulje vrijeme. Kroz sustav treba proći što prije i uvesti euro, jer su domicilnoj monetarnoj politici ruke još više vezane, prednosti eura još ne može u potpunosti osjetiti, pa je zapravo rastrgana između ciljeva i stvarnosti - ističe Ivanov, koja spominje primjer Litve i Latvije, koje su u čekaonici za euro provele čak osam, odnosno deset godina. De facto su cijelu krizu provele u čekanju, s obzirom na to da je proširenje tada i usporeno. Euro se stoga uvodi u dobrim vremenima, a za Hrvatsku ovo jesu dobra vremena, i odgovaralo bi nam da još potraju - ne naravno samo zbog eura, ali i kako bismo taj proces priveli kraju«.

Budući da je hrvatski oporavak na staklenim nogama, jer se ne temelji na strukturnim reformama već prije svega na egzogenim faktorima kao što je niska cijena novca u eurozoni i sl., onda bi se stvari mogle tumačiti i u ključu da sada i nemamo realnu sliku, već bi tek, u slučaju nove globalne krize, ponovno do izražaja došli svi strukturni nedostaci. No, ekonomija je stvar dinamike, i vrijeme može raditi i za i protiv. Možda nas upravo ovaj proces uvođenja eura potakne da se snažnije reformiramo a na dobrobit svih građana.