SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
STRATEŠKI
 
Rusko-kineski naftni odnosi: Peking nastoji profitirati od ruske pogođenosti sankcijama
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 31.10.2017. - 12:15:00
Zadnja izmjena: 31.10.2017. - 12:17:01
KOLUMNA - Što se zbiva s rusko-kineskom suradnjom na području energije? Svima je poznatija plinska dimenzija suradnje. Naftna strana, usprkos važnosti, puno je manje eksponirana. 

Općenito, rusko-kinesko partnerstvo je kontroverzna tema, pogotovo u svjetlu ruskog zaokreta prema Aziji nakon ukrajinske krize i drastičnih sankcija Zapada. Procjene situacije variraju od „strateškog saveza“, „anti-zapadnog bloka“ pa sve do „osovine pogodnosti“ (eng. Axis of Convenience) – kako je odnose dvaju zemalja opisao čuveni kineski politolog Bobo Lo. Opća analitička tendencija jest politizacija odnosa i dominacija nekih, najčešće izmišljenih zajedničkih vrijednosti i euroazijske vizije nad čisotm eknomijom i pragmatizmom.

Kakva god bila službena retorika, upravo se u kontekstu energenata, sustavno zaboravlja na tržišne paradigme i sile koje utječu na odnose zemalja. Suradnja na području nafte između Kine i Rusije dospjela je pod povećalo 2013. godine, kad je Rosnjeft potpisao ugovor s CNPC-om na rok od dvadeset pet godina. Basnoslovna, ali nikad službeno potvrđena cijena od 270 milijardi dolara pogodovala je teoriji o strateškom (antiameričkom) zbližavanju Rusije i Kine te potaknula priče o odumiranju „petrodolarskog svjetskog poretka“. 

No, Kina trenutno ima problema s proizvodnjom nafte a Rusija s petro-prihodima. Kineska potražnja konstantno raste, a njena vlastita nalazišta polako presušuju i postaju neprofitabilna zbog skupoće održavanja i relativno niskih cijena. Centralne vlasti su prije dvije godine odlučile izdavati licence za manje, neovisne o državi rafinerije s ciljem poboljšanja konkurencije. Mjera se isplatila: neovisne rafinerije danas čine oko 90 posto čitavog kineskog uvoznog rasta. To je svakako dobra stvar ne samo za velikane, veći i za manje ruske privatne kompanije koje se sada mogu natjecati na kineskom tržištu bez pritiska zmajevih kadža. S druge strane, Kina si na taj način osigurava energetsku sigurnost za slučaj pomorskih blokada koje bi mogle poremetiti standardno prometovanje tankera jugoistokom Azije.

Otkako je OPEC ograničio proizvodnju nafte, ruska, ali i američka nafta postala je kompetitivnija na istočnim i drugim ne-zapadnim tržištima. Osim toga, Kina najavljuje porez na određene naftne derivate, što bi, prema mišljenju časopisa The Diplomat moglo pogoditi tankerski prijevoz i dodatno olakšati ruski kopneni prodor na kinesko i druga azijska tržišta. Ne tako davno, početkom ove godine, CNPC i Rosnjeft potpisali su ugovor o zajedničkom istraživanju isplativosti projekta rafinerije u gradu Tianjinu.

Pragmatično, Rosnjeft je potpisao sličan ugovor o rafineriji i s indonezijskom Pertaminom. U borbi za dio tržišnog kolača, Rosnjeft se upustio i u borbu s Gazpromom te je prodao Kini svoje plinske aktive (20% udjela u Verhnječonsknjeftegaz-u). Više od trećine svoje nafte Rusija prodaje na ne-europska tržišta. U Kini, Rusija je pretekla Saudijsku Arabiju s nešto više od milijuna barela nafte dnevno. Za pretpostaviti je da će Rusija nastojati zacementirati svoju pristunost u Kini, pogotovo sa rastućom izvoznom dimenzijom SAD-a.Istovremeno, Kina se ne osjeća lagodno sa ruskom naftnom „omčom“ oko vrata.

Komapanija CEFC sada želi kupiti 14,6% udjela u Rosnjeftu kako bi imala kontrolu i utjecaj na samom izvoru. U strateškom nadmudrivanju, ruska VTB banka (ona ista koja je kreditirala Agrokor) odmah je kineskoj strani preložila usluge kreditiranja od 5 milijardi eura od ukupnih 9,1 milijardi potrebnih za akviziciju. Sa svoje strane, Peking nastoji dugoročno profitirati od ruske pogođenosti sankcijama. Tako je, na primjer, prije tri godine Kina sa 12 milijardi dolara vrijednim paketom ušla u ruski arktički LNG projekt u vlasništvu kompanija Novatek i Total.

Osim utrke za goli novac i tržište energenata Rusija će se morati nositi i s velikom promjenom energetske i razvojne paradigme Kine prema obnovljivim i ekološki prihvatljivim oblicima energije. Prvi glasnik nesreće je pad kompanije PetroChina, koja je za deset godina na burzi izgubila oko 800 milijardi dolara tržišne vrijednosti. Analitičari procjenjuju da se radi o najvećem gubitku vrijednosti ikad. Razloga je puno: državna kontrola, stroge mjere protiv odtoka kapitala, pad svjetskih cijena na fosilna goriva i državna politika stimuliranja električnih vozila. Politiku odmicanja od stare ekonomije i naglaska na tehnološkom i ekološkom razvoju naglasio je na 19. Kongresu KPK i  Xi Jinping.

Energetska suradnja Pekinga i Moskve svakako je lijepo politički obojana i prikazana. No u stvarnosti, radi se o preklapanju trenutnih potreba i dugoročnim kalkulacijama gdje se Kina nastoji distancirati od medvjeđeg zagrljaja bez obzira na to, koliko „topline“ isti može dati.