SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ŠALJIVO
 
Talijan nakratko bio vladar samostalne i suverene Hrvatske
Autor/izvor: Damir Strugar, Istarski.hr
Datum objave: 29.10.2017. - 15:05:00
Zadnja izmjena: 29.10.2017. - 15:07:59
KOMENTAR - Preživjeli smo i protekli tjedan i to bez ikakvih problema! Naime, ako niste znali ili zapazili, troje najdgovornijih hrvatskih dužnosnika bilo je u isto vrijeme na službenom putu u inozemstvu.

Tako je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović bila u Rusiji, premijer Andrej Plenković u Bruxellesu, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković u Kanadi. Da bi svi građani Hrvatske bili bezbrižni i da bi institucije radile svoj posao dobro kao i dosada, pobrinuo se sasvim neočekivano novoustoljeni v.d. poglavar hrvatske države – potpredsjednik Sabora Furio Radin.

Vjerovali ili ne, ali on je bio prvi i najodgovorniji čovjek Hrvatske dok gore navedene trojke nije bilo u zemlji. Ova značajna vijest obradovala je naročito Puležane, grada u kojem Furio Radin nije mogao postati ni gradonačelnik. Posebno su bili oduševljeni pripadnici talijanske manjine što je Talijan nakratko bio vladar samostalne i suverene Hrvatske.

„Mislim da se osjetila stabilnost države i da će tih nekoliko dana ili sati, ne znam baš točno, koliko je Furio Radin stabilno vodio Hrvatsku, biti zabilježeni u novijoj hrvatskoj povijesti!“ – kaže mi prijatelj Valter, pulski Talijan, koji je više nego oduševljen tom činjenicom da mu je zemljak vladao Hrvatskom.

Koper – glavni grad Istre

I dok se pulski Talijani raduju uspjehu Furia Radina što je kao vršitelj dužnosti pedesetak sati upravljao Hrvatskom, mada mu je politička želja bila završiti u talijanskom parlamentu, pulski se Hrvati nikako ne mogu pomiriti sa činjenicom da Pula nije glavni grad Istre, pa čak ni Istarske županije.

Slovenski Koper se odavno na talijanskom zove Capodistria, dok se Pula, kao najveći grad poluotoka, ne može pohvaliti titulom glavnog grada.

Obećanje koje je prije izbora dao gradonačelnik Boris Miletić da će Puli vratiti nepravedno oduzeti status centra Istarske županije, nije se ostvarilo, pa je Pazin i dalje glavni grad županije, u kojoj župan ima stalno radno mjesto i ured u – Puli?!? Možda to nekome i ne izgleda kao veliki problem, ali nameće se pitanje kako će nas centralna vlast u Zagrebu shvatiti kao ozbiljan grad, kada Pula ni u Istri nije glavna?

No, sasvim ozbiljno je vijećnićko pitanje na Sjednici Gradskog Vijeća Pule prije neki dan saslušao gradonačelnik Pule. Od njega mu je zabubnjala glava. Naime, na tom je uvaženom, a ponekad veselom ili tužnom skupu, vijećnik Petar Ćurić, poput praska činele, iznenadio prvog građanina Pule pitanjem da li zna tko su pripadnici „Slobodne Općine Pula u egzilu“ koji su ovog ljeta položili vijenac žrtvama poginulim 1946. godine na pulskoj plaži Vargarola?
Podsjetimo, 18. kolovoza 1946. godine u 14.10 sati, za vrijeme anglo-američke uprave u Puli, na tadašnjem popularnom gradskom kupalištu Vargaroli, došlo je do eksplozije protu-brodske mine. Prema službenim podacima poginulo je 116 osoba, ali dvadesetak tijela nije bilo moguće identificirati, pa ih je možda bilo i više, a ranjeno je 216 osoba.

Povijesno nikad nije utvrđeno tko je bio odgovoran za ovu tragediju. Ćurić je poput spretnog bubnjara u solo dionici, Miletića pitao tko je pozvao ove godine iredentističku organizaciju na komemoraciju, koja na svoje skupštine nosi tri zastave: zastavu Slobodne općine Pula u egzilu, talijansku državnu zastavu i zastavu Istarske županije na talijanskom jeziku?

Vidno uznemiren ovim provokativnim pitanjem, gradonačelnik Miletić odgovorio je da je Pula grad koji je prevladao podjele i postigao visoku razinu konsenzusa kada se radi o davanju pijeteta žrtvama svih ratova, te da „Slobodna Općina Pula u egzilu“ nije institucija, nego udruga građana i to u poodmakloj dobi, koji dolaze položiti cvijeće.  

Možda gradonačelnik Pule ne zna da ista udruga veselih talijanskih starčeka ima i svog gradonačelnika Pule koji se zove – Argeo Brenco, a koji možda ipak potajno sanja da jednog dana zasjedne u Miletićevu fotelju? Jer ne treba smetnuti s uma da se talijanski fašisti nisu nikad odrekli Istre i Dalmacije!

Ne znam zašto, ali podsjeća me to na onu „Izbjegličku vladu SAO Krajine iz Knina u egzilu u Beogradu“.

U svakom slučaju valjalo bi i ne bi bilo naodmet svim čelnicima Grada Pule malo o povijesti pročitati i naučiti. I doznati tko su pripadnici „Slobodne općine Pula u egzilu“ i kako se zvao glavni komandant partizanskih jedinica koje su 5. svibnja 1945. godine oslobodile Pulu od fašizma. A čije se ime nikad na službenim proslavama Grada Pule ne spominje. A što me opet, ne znam zašto, podsjetilo, na proslavu oslobađanja Siska nakon „Oluje“, ne spominjući ime generala Petra Stipetića. Čije su jedinice taj isti grad oslobodile.

Pula – najbolja city break destinacija

Ali naša je povijest bremenita, pa se stoga vratimo našoj veseloj i svijetloj sadašnjosti. Evo, naprimjer na „Danima turizma“  u Malom Lošinju, u  kategoriji „Destinacija godine“, u ljutoj konkurenciji Splita i Zagreba, Pula je izabrana za najbolju „City break destinaciju“, ma šta god to značilo! To što 99,9% građana Pule ne zna što ta nagrada znači i koji ju je novokomponirani virtualni debil prozvao tim imenom – nema veze! I tako živimo u vremenu općeg debilizma, pa ništa ne čudi da smo dobili nagradu koja nikome ama baš ništa ne znači!

No, dobro, poklonjenom konju se ne gleda u zube, a turističkoj nagradi u njezin naziv! Ja se ipak skromno nadam da će građanstvu Pule i meni osobno smisao, namjenu, svrhu i težinu te novokomponirane i izmišljene nagrade, objasniti referent za zainteresiranu javnost, zaposlen na neodređeno vrijeme u Uredu gradonačelnika Pule. A u sklopu već nadaleko vrijedne i poznate neuhljebničke Službe za informiranje građana. Gdje marljivo rade referent za informiranje, službenik za informiranje i naravno šef, tj.voditelj te iste službe za informiranje. Njima ja osobno dodjeljujem nagradu „City break za informiranje“! 

http://www.istarski.hr/node/45182-kako-je-talijan-nakratko-bio-vladar-samostalne-i-suverene-hrvatske