SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ODMJERAVANJE SNAGA
 
Trumpovo licemjerje u kritici kineske politike
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 01.02.2018. - 09:02:14
KOLUMNA - Iako je nije direktno imenovao, Trump je dio govora na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu posvetio kritici Kine. 

Trumpova ljutnja, kao što svi znaju, izazvana je velikim trgovinskim deficitom s Kinom koji je prema kineskim službenim podacima iznosio 288 milijardi dolara 2017. Usprkos tome što je Trump konstantno isticao problem deficita, ne samo s Kinom već i s drugim zemljama poput Japana, brojke su u kineskom slučaju porasle za 13%, piše Forbes. 

„Ne možemo imati slobodnu i otvorenu trgovinu ako neke zemlje iskorištavaju sustav na račun drugih…Sjedinjene države više neće zatvarati oči na nepoštene ekonomske prakse koje uključuju velike krađe intelektualnog vlasništva, industrijske subvencije i sveprožimajuće državno ekonomsko planiranje. Ovakvo, i druge vrste grabežljivog ponašanja narušavaju globalna tržišta i štete poslu i radnicima, ne samo u SAD-u, već i po čitavom svijetu“, navodi Trump.

Možemo pretpostaviti da Trump, izražavajući se na ovakav način, u stvari kritizira kineski državni sustav koji se temelji na drugačijoj ideologiji, idejama i filozofiji.  Da nastoji zaštiti svijet slobodne tržišne ekonomije od potpomognutog planskog modela koji prakticira Kina. Točnost ove pretpostavke značila bi da je Trump spreman objaviti Kini ne samo trgovački, već i svojevrsni ideološki rat. Istovremeno, to bi značilo da je svijet, točnije tržište, ranjiv pred poduzetničkim metodama socijalističkog modela. 

No, Hladni rat je iza nas a propast SSSR-a dokazala je neuspješnost socijalističke ekonomije. Stoga je logično priupitati koja je stvarna narav Trumpovih muka s Kinom?
Trump često spominje pojmove poštenje i nepoštenje. 

„Podržavamo slobodnu trgovinu ali ona mora biti poštena i recipročna jer nepoštena trgovina u konačnici šteti svima. Samo inzistirajući na poštenoj i recipročnoj trgovini možemo stvoriti sustav koji je dobar za SAD i za sve nacije“. U kontekstu međunarodne trgovine dihotomija pošteno-nepošteno su u domeni WTO-a. Jednakost tretmana i tarifa te otvorenost tržišta za sve bez diskriminacije osnovni su princip rada organizacije koja nastoji rješavati probleme dampinga i subvencija.

Česte žalbe unutar WTO-a normalna su pojava i nemaju veze sa planskom ekonomijom.  Godine 2004. SAD se žalio na europsko subvencioniranje koncerna Airbus. EU nije htio pristati na odmak od državne pomoći pa je sa SAD-om potpisao bilateralni sporazum o dopuštenim razinama subvencioniranja s obje strane. 

Što se Kine tiče, SAD je protiv Kine uložio 21, a Kina protiv SAD deset žalbi. Godine 2009. administracija Obame digla je tarife na uvoz automobilskih guma iz Kine na 35%. Kina je prijavila slučaj WTO-u a komisija je zaključila da SAD nije prekršio odredbe GATT iz 1994. No, kada se SAD požalio na previsoke tarife za izvoz piletine u Kinu, WTO je prihvatio žalbu a Kina se podčinila odredbama i snizila tarife. Ova iskustva su bitna za razumijevanje današnje situacije. S jedne strane, ona pokazuju kako je problem direktnih subvencija puno širi od Kine, a s druge da se bilateralni sporazum o trgovini između SAD-a i Kine, koji je sklopljen u svibnju 2017. može širiti i nadograđivati u smjeru uspostave uzajamno prihvatljivih razina subvencioniranja i tarifa kao što je učinjeno u slučaju Airbusa.

Opet, povijest različitih žalbi pokazuje da je Kina, unatoč čestom manjku transparentnosti, voljna izvršavati odredbe WTO-a u slučaju dokazanih kršenja pravila.Sustav koji promovira poštenost i nastoji izjednačiti uvjete za sve igrače postoji. Ipak, Trump vjeruje da je međunarodna trgovina igra u kojoj postoje pobjednici i poraženi. Kina u toj igri pobjeđuje – smatra Trump – zato što SAD previše uvozi a premalo izvozi. Osim toga, ona vara, iskorištava rupe u pravilima i koristi zabranjene metode u obliku državnog subvencioniranja.

Trumpov je slučaj još 1951. opisao ekonomski teoretičar Ludwig von Mises. U zborniku njegovih lekcija pod nazivom „Slobodno tržište i njegovi neprijatelji“, Mises navodi da je razvoj starih Grka, između ostalog, zakočio njihov stav o trgovini kao o jednosmjernom poduhvatu. Grci su smatrali da je trgovina dobitak za prodavača a gubitak za kupca. 

„Puno ljudi i danas vjeruje da je prednost vanjske trgovine u izvozu, ne u uvozu.“, rekao je ovaj ekonomist.Ako sustav ne valja, treba ga mijenjati, izjavio je Trump u Davosu.

„Usporedo s unutarnjim reformama u svrhu stvaranja poslova i rasta, SAD radi na reformiranju međunarodnog trgovinskog sustava kako bi se promoviralo zajedničko blagostanje i nagrađivali oni koji igraju po pravilima“. 

Doista, WTO je daleko od savršenstva. No, Trump je nedavno osobno i s ponosom uništio dobar pokušaj stvaranja multilateralnog sporazuma koji je po mnogočemu išao dalje od WTO-a.

Dakako, riječ  je o TPP-u. TPP je podrazumijevao puno kvalitetnija i dublja rješenja za smanjenje tarifa, regulaciju aktivnosti državnih poduzeća, liberalizaciju usluga, direktna ulaganja, zaštitu intelektualnog vlasništva. TPP bi ukinuo neophodnost lokalizacije tehnologija pri pokretanju proizvodnje vani, uveo arbitražu bez uplitanja države, dao članicama pristup javnim natječajima na ravnopravnoj osnovi itd. Ogromna zona slobodne trgovine je komadić tog Trumpovog ideala jednakih uvjeta koji je, po mišljenju analitičara, mogao primorati Kinu da se pridruži i promijeni način poslovanja. Stoga nastavak žalopojki s isključivim upiranjem prsta u Kinu kao izvora svih zala odviše nalikuje na stihove čuvene Internacionale: „Svi mi bjesmo dosad bespravni, Jednakost nek je sad za nas, U pravu postanimo ravni, I sebi samo dajmo vlast! …širom zemlje radni ljudi Silnika će nagnat' u bijeg.“

Osim toga, za čovjeka koji oštro napada kinesko državno uplitanje u ekonomiju, Trump je najveći dio govora u Davosu, a i novijeg obraćanja naciji posvetio hvalospjevu sebe i svoje administracije. Drugim riječima, nahvalio je državu i svu zaslugu za rast pripisao državi, a ne tržištu. Vraćajući se na temu Kine i trgovinskog deficita, nije teško uočiti da Trump ne vidi očite stvari. 

„Trgovinski deficit ukazuje na različite pojave u različitim ekonomijama u različito vrijeme“, navodi Forbes. U zdravoj ekonomiji poput američke, veliki deficit upućuje na priljev kapitala koji je veći od odljeva. Michael Pettis sa Pekinškog fakulteta za Bloomberg je objasnio da je Trumpova čežnja za velikim ulaganjima i malim deficitom nemoguća:

„Veći priljev kapitala (investicija) u SAD podrazumijevaju da Amerika mora imati i veći deficit. To je neizbježno.“ 

Pored toga, diskusija oko deficita s Kinom zahuktala se još u 80-im godinama prošloga stoljeća od kada je bilanca krenula u korist Pekinga.

Već tada su stvari bile vrlo komplicirane budući da je otprilike u istom razdoblju počeo rasti američki vanjski dug a usporedo i deficit s drugim zemljama svijeta. Unatoč tome što je bila industrijski nerazvijena, Kina je kroz 90-e više izvozila nego uvozila te se ubrzo zainteresirala za kupovinu američkog duga. U časopisu The Asia Pacific Journal (11/24, 2013), Dong Wong navodi mišljenje da su deficit i dug povezani. Rastući američki dug je kroz kupovinu državnih obveznica većim dijelom servisirala Kina zahvaljujući akumuliranoj ušteđevini od trgovinskog suficita. Budući da je primarni razlog kupovine američkih obveznica kontrola tečaja yuana kako bi se smanjili troškovi izvoza, to stvara određeni začarani krug. Ovo je samo mali dio ogromnog ekonomskog čvora.

Problem deficita se jednostavno ne može razmatrati odvojeno od niza drugih čimbenika. Isto tako ne smijemo zaboraviti da je Kina temeljno drugačija. Unatoč državnom planiranju i kontroli, Kina se za vrijeme Deng Xiaopinga otvorila svijetu i tržišnom gospodarstvu. Pekinški ekonomisti nisu nastojali promijeniti svijet ili povući rigoroznu crtu razgraničavanja kao što je to učinio SSSR. Umjesto toga, modificirali su kinesko tumačenje socijalizma kako bi uklopili Kinu u tržišno gospodarstvo. Kineski gospodarski rast temeljio se na igri po tržišnim pravilima gdje su kineski rad i proizvodnja bili jeftini i stoga zanimljivi za strane kompanije. Kinezi su usvojili i prihvatili sve tržišne mehanizme osim privatizacije ključnih poduzeća i banaka. Ali učinili su to iz više razloga između kojih je i pomno promatranje razvoja zapadnih društava i učinaka slobodnog tržišta na njihova društva. S razvojem ekonomije, promijenili su se uvjeti i plaće. Kina je poskupjela te usporava rast i polako mijenja orijentaciju.

Da je Trump pažljiviji, mogao bi pročitati vrlo transparentne znakove.

Kina želi napustiti izvozni model i posvetiti se kvaliteti, naprednim tehnologijama te domaćoj potrošnji. O tome je govorio i Xi Jinping u svom maratonskom trosatnom govoru na 19. kongresu komunističke partije. Da je pažljiviji, znao bi da Kinezi ne vide ni politiku ni ekonomiju kao zero-sum. Peking se ionako mora nositi s velikim problemima poput demografije, mirovinskog sustava, duga domaćinstava, duga lokalnih vlada, zombi-poduzećima, financijskim malverzacijama, rastom Indije i sl. Ponekad je najbolja strategija ne poduzimati ništa. Možda je deficit samo paravan za veći obračun s Kinom koju Trump smatra prijetnjom njegovim izbornim obećanjima. Vidjet ćemo.