SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ONEČIŠĆENJE JADRANA
 
Uđite u more i plivajte u uljima
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 22.02.2016. - 20:17:57
KOLUMNA - Kad na portalu osvane vijest da je Jadransko more ozbiljno onečišćeno uljnim mrljama, to možda zgrozi pojedinog ekološki osviještenog fanatika no većina ljudi, nažalost, prijeđe preko toga ko đonom preko opuška.
Koliko nam je uistinu  bitna čistoća Zemlje? Očito malo s obzirom na to da je rijetko tko digao glas nakon podastrtih podataka da Jadranom znaju plivati uljne mrlje veličine tri Krka. Kad se govorilo o istraživanju nafte i plina, koncesijama i bušotinama, šutjelo se dok nije krenuo medijski aktivizam Meri Cetinić i prijatelja.

Da nije dignuta vika sve bi prošlo i sad bi imali načičkane bušotine diljem hrvatskog dijela Jadrana. Ministarstvo pomorstva i ine nadležne institucije su odavno izvještene o problematici onečišćenja. Stručnjaci tvrde da se onečišćenja na središnjem dijelu Jadranskog mora ne istražuju. Nadležna ministarstva tvrde da prate i nadziru hrvatsko more putem satelita. Birokratska inercija u sistemu je poznata, no kako je moguće da zadnjih petnaestak godina nema nikakve reakcije posebice ako se zna da se putem satelita i zabilješki lako može otkriti počinitelj zagađenja?

Italija je nakon učestalih incidenata aktivirala ekološku komponentu prije deset godina (!). Hrvatska još uvijek nije definirala svoj ZERP već puštamo da nam se ispuštaju balastne vode, ispiru i čiste tankeri i nekažnjeno provlače zločinci koji uništavaju naše more, floru i faunu. Neki od istaknutih stručnjaka umiruju situaciju riječima da manje uljne površine ispare, razvodne se ili neznatno padnu na dno i apsorbiraju ih trave te prerađuju. Ali što ako je to učestalo, a uljne mrlje sve veće? Tko će preuzeti odgovornost ako nam strada riblji fond? Zar ta nemarnost nadležnih nije zabrinjavajuća?

Užasno zvuči ležernost i flegmatičnost u odgovorima institucija. Kao da se čeka da se sve samo od sebe riješi. Zemlja smo koja većinu svojih doprinosa BDP-u temelji na moru i koliko-toliko očuvanom okolišu. Što da nagodinu ponudimo kao brend, kao turističku ponudu? Možda; dođite na Jadran jer ne morate nositi ulje za sunčanje. Uđite u more i plivajte u naftnim uljima. Ili; uživajte u ugljikovodicima, oni ne debljaju. Zašto se i bi netko na odgovornom položaju zamarao tamo nekim mrljama ulja? Ima dobru plaću i nikakvu odgovornost. Ako i dođe do nekih komplikacija (kao da mrlje veličine tri Krka to nisu) lakonski će se odgovoriti da situacija nije zabrinjavajuća, da je sve pod kontrolom ili će se ping-pong igricama prebacivati odgovornost s jednog resora na drugi dok vuk ne pojede magare.

A stvar je itekako ozbiljna. Dičimo se da imamo jedno od najčišćih mora u svijetu, a kompromitiramo se svakodnevno. Zašto već nisu poduzeti koraci ka regulativi, aktivizmu, zaštiti središnjeg Jadrana? Zašto uvijek gasimo požar kad je već sve izgorjelo? No, to nije sve. Silno želimo LNG terminale. Povećanje prometa tankera, rješavanja balastnih voda. Kako će se tada, u toj masi kontrolirati kakvoća mora kad sada nisu kadri spriječiti katastrofu?

Imamo resurse za nadgledanje, ali očito nemamo pameti da se sve iskonstruira i pokrene. Sad, ako institucije ustvrde da sve znaju i drže pod kontrolom onda se s pravom moramo upitati u čiju korist se puštaju da nam plutaju mrlje našim morem? Očito je da uljne mrlje na Jadranu koliko god bile velike ne mogu zasjeniti mrlje onih koji ih dopuštaju i nezainteresirano čekaju da se ekološke katastrofe razriješe same od sebe.
Ljeto je blizu, a neki su dobro podmazani da ne bi izgorjeli...kao uljne mrlje.

 
You need Adobe Flash Player to view this.
Download it from Adobe.