SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
VLADA
 
Zadnja šansa za dvije velike njemačke stranke
Autor/izvor: Ines Pohl, Deutsche Welle
Datum objave: 04.03.2018. - 16:15:27
KOMENTAR - Na kraju je sve ipak ispalo dobro. S relativno jasnom podrškom od 66 posto, članovi Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) rekli su „Da" još jednoj koaliciji na čelu s Angelom Merkel. Još prije Uskrsa u toku ožujka, trebala bi biti formirana nova vlada.

No put dovde je bio trnovit. Propali prvi koalicijski pregovori, glavni protagonisti njemačkog političkog života, poput kratkotrajne SPD-zvijezde Martina Schulza, u vihoru potrage za novim koalicijama su netragom nestali. Kancelarka se nalazila u teškom položaju jer joj jednostavno nije polazilo za rukom u novom svijetu mnogih malih stranaka pronaći većinu za sastavljanje vlade.

Za Njemačku je to jedna posve nova situacija. Od osnivanja Savezne Republike 1949., dvije velike stranke su tražile manjeg partnera, a koji put nije ni to bilo potrebno, jer je su bile toliko jake da su mogle vladati same. Posljednjih dvanaest godina situacija je isto tako bila predvidljiva. Angela Merkel je bila i ostajala kancelarka, sve ostalo svijet nije pretjerano zanimalo. Sad je tomu došao kraj.

Ulazak desno-konzervativne Alternative za Njemačku (AfD) u njemački parlament je označio kraj ovog lagodnog načina bavljenja politikom. Velike stranke su sve manje, male stranke sve veće. A time su i procesi sastavljanja većina potrebnih za formiranje vlade postali kompliciranijima.

Ova nova situacija odražava situaciju u kojoj se Njemačka aktualno nalazi. Obje velike „narodne" stranke (Unija CDU/CSU i SPD) su svoje stalne birače do te mjere razočarale da oni sada biraju ili ekstremnu ljevicu ili ekstremnu desnicu. Nekad velike stranke jednostavno ne pronalaze koncept kako odgovoriti na strahove mnogih Nijemaca koji su nesigurni i preopterećeni, jer primjećuju kako polako nestaju njihovi ustaljeni životni uvjeti. Velike stranke također nemaju odgovora na pitanje kako globalizacija, integracija i identitet staviti pod jednu kapu. I na vanjskopolitičkom planu je nejasno koju ulogu bi Njemačka u ovom Trump-Xi-Putin-svijetu trebala igrati, i na kraju krajeva što to uopće znači kada se kaže da bi Njemačka trebala preuzeti veću odgovornost u vanjskoj i obrambenoj politici Europske unije.

Posljednji mjeseci političkog natezanja bi mogli biti i poziv na buđenje koji je Njemačkoj prijeko potreban. Političari biračicama i biračima ponovno moraju dati osjećaj da ih netko sluša. Politika mora dokazati da je shvatila da postoje teme koje brinu narod i na koje se može reagirati bez da se se upadne u staru, opasnu klopku nacionalizma. Pritom stranke velike koalicije moraju pronaći načina, usprkos činjenici da vladaju zajednički, svađati se oko pojedinih tema, kako bi se razlikovale jedna od druge i zadržale svoje karakteristike. Jer samo jasni stavovi i profili stranaka će zaustaviti trend nestanka birača. Ako to ne uspije, najkasnije na izborima 2021. će obje velike stranke zajednički odsrljati u propast. Pritom ni strah od odobravanja pogrešne strane, ali isto tako niti lov na glasove u desno-nacionalnom miljeu AfD-a ne bi smio igrati neku ulogu.

Angela Merkel sada može sastaviti vladu. Dug put do ovog trenutka je jasan signal da se ponovno treba boriti za politički kurs. Ulaskom AfD-a u Bundestag je oživjela jedna kultura rasprave koja ulijeva nadu. Političar Zelenih Cem Özdemir je bio jedan od prvih koji je u svom vatrenom govoru pokazao na koji način se reagira na mržnju i izolaciju drugih. Dijete turskih useljenika je pokazalo da ljubav i ponos prema domovini Njemačkoj nisu pojmovi koji se pod svaku cijenu moraju vezati isključivo uz vrijeme nacionalsocijalizma, nego da mogu biti izvor snage koji pomaže u obrani ideje o pluralnom i slobodnom društvu koja karakterizira Njemačku. Takav govor se već odavno nije mogao čuti u Bundestagu.

Sada dakle započinje razdoblje spora oko toga tko ima bolji argument. Razdoblje naređenog nedostatka alternative je iza nas. To je dobar početak nakon razdoblja političke paralize koja traje mnogo dulje od posljednjih nekoliko mjeseci koliko je Njemačka bila bez „prave" vlade.